Hrvatska nogometna reprezentacija u Zagrebu je poražena od Belgije. Sam poraz ne bi bio toliko bolan da hrvatski izbornik Igor Štimac ne tvrdi da “možemo biti zadovoljni ishodom, igrali smo s jako kvalitetnim protivnikom”. Ne računajući sve što je uprskao do sada sa reprezentacijom, samo ta izjava trebala bi biti upozorenje predsjedniku HNS-a Davoru Šukeru da sa ovakvim Štimcem neće biti napretka.
Voljeli ili ne voljeli hrvatskog izbornika, nitko mu ne može osporiti nogometno znanje, koje je sve donedavno iskazivao i kao komentator hrvatske televizije. Štico ima i srce. Nije kukavica. Kao igrač znao je biti pravi vođa i u Hajduku i u reprezentaciji. Ali ovo što sada pokazuje i kako vodi hrvatsku reprezentaciju, ravno je najvećem razočarenju. Očito je da Štimac mora najprije poraditi na sebi te svoje nogometno znanje staviti u službu reprezentacije.
Dok god Štimcu važniji od utakmice bude njegov vanjski nastup i izgled, njegovi usiljeni pokušaji da se svidi javnosti na način da se silno trudi ostaviti najbolji dojam o sebi, rezultat hrvatske nogometne reprezentacije bit će u drugom planu.
Nažalost, u utakmici protiv Belgije nije razočarao samo Štimac već i većina naših igrača. Rijetki su oni koji osim Modrića, Pletikose i kasno ubačenog Kranjčara zaslužuju prolaznu ocjenu. Kritiku za ponašanje zaslužuju i svi oni navijači koji su zviždali na belgijsku himnu, jednako kao što su zviždali i za vrijeme minute šutnje za preminulog bivšeg predsjednika HNS-a Vlatka Markovića. Neprimjereno i sramotno.
