Broj umirovljenika koji iskorištavaju mogućnost rada do polovice radnog vremena u porastu je svake godine te ih sada radi više 23 tisuće, a duži ostanak u svijetu rada dodatno će se poticati kroz nove zakone i portal ponude poslova za umirovljenike.
Tržište rada posljednjih se godina u Hrvatskoj promijenilo i sada postoji potražnja za radnicima u raznim sektorima.
Da postoji potreba i za radom umirovljenika, pokazuju podaci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) s kraja kolovoza kada je mogućnost rada do polovice punog radnog vremena bez obustave mirovine koristilo 23.640 umirovljenika.
Ne rade svi jer moraju
Ta mogućnost uvedena je 2014., no podaci su dostupni od 2016. pa je krajem te godine mogućnost rada koristilo samo 2874 umirovljenika. Prosječan broj umirovljenika koji su radili 2019. bio je 10.098, lani 14.679, a ove godine do sada je u prosjeku radilo 21.566 umirovljenika.
S vremenom se širio krug umirovljenika koji mogu raditi do 20 sati tjedno, a među razlozima povećanja broja umirovljenika koji rade zasigurno su i gospodarska situacija i siromaštvo, ali ne za sve.
“Ima umirovljenika koji zaista rade jer moraju raditi, ali ima i onih koji žele upotpuniti svoje vrijeme jer imaju još volje i psihofizičke mogućnosti”, kaže predsjednica Matice umirovljenika Hrvatske Višnja Fortuna u razgovoru za Hinu.
Dodaje kako umirovljenik može raditi i sat, dva, tri ili četiri, ovisno o tome kako mu paše. Tako je nekima dva sata rada dovoljno da si upotpune dan.
“Našim umirovljenicima jako je važno i bitno da su uključeni. Oni koji mogu raditi, to i čine. Zato su i umirovljeničke udruge jako važne jer su kroz nas uključeni u razne aktivnosti, projekte, izlete, druženja i sve ono što im itekako dobro dođe”, govori Fortuna.
Više neće morati sami tražiti posao
Ipak, Fortuna upozorava da se umirovljenici često suočavaju s neprimjerenim radnim uvjetima za njihove godine.
Oni koji rade u trgovinama stoje po četiri sata na blagajnama ili rade na teškim poslovima i nose kutije, dok se sada u sezoni događalo da su kao konobari radili po 12 sati.
U takvim je slučajevima potrebno uključiti i inspekciju rada, savjetuje.
Predsjednica Matice ističe kako su umirovljenici do sada bili prepušteni sami sebi – i u traženju posla i u problemima – no nedostaci su uočeni pa se u suradnji HZMO-a i Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ) izrađuje platforma za zapošljavanje umirovljenika.
Platforma bi trebala krenuti s radom do početka studenog, a HZZ i njihovi savjetnici umirovljenicima će pružati potrebnu podršku, kaže Fortuna, što će sigurno dovesti do povećanja broja umirovljenika koji rade.
Pri tome bi se trebalo gledati i zanimanje umirovljenika i tako povezivati tražitelje posla i poslodavce. jer će svaki umirovljenik najviše dati u onom poslu koji je radio kroz svoj radni vijek.
Bilo bi dobro da se ti radnici i njihovo iskustvo iskoriste i kao podrška mladima u vidu mentora, dodaje Fortuna, upozorivši kako toga kod nas nema, za razliku od prakse vani.
Češće rade muškarci, prosječna dob 66
Umirovljenici se najčešće zapošljavaju u djelatnostima trgovine na veliko i malo te popravka motornih vozila i motocikala, gdje ih je zaposleno 4059, odnosno čak 17 posto od ukupnog broja zaposlenih umirovljenika.
Slijede stručne znanstvene i tehničke djelatnosti, prerađivačka industrija, a tu su i administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti, građevinarstvo, djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane.
Mogućnost rada iskoristilo je gotovo duplo više muških umirovljenika – 15.433 u odnosu na 8207 žena, iako su žene te koje u prosjeku imaju niže mirovine.
Fortuna kaže kako je to teško komentirati.
“Možda se žene u starijoj dobi manje usude na takav potez od muškaraca, ali to su stalna pitanja rodne ravnopravnosti i društvene situacije”, ocjenjuje.
Najviše korisnika mirovina koji rade i primaju mirovinu je u dobi od 66 godina, a najviše ih radi u Zagrebu, zatim u Primorsko-goranskoj, Splitsko-dalmatinskoj i Istarskoj županiji.
Fortuna objašnjava kako u tim sredinama postoje bolje mogućnosti za zapošljavanje u odnosu na ruralna područja.
Država stimulira duži ostanak u svijetu rada
Iako se odustalo od podizanja granice za starosnu mirovinu, uz radnu aktivaciju umirovljenika, duži ostanak u svijetu rada dodatno se stimulira kroz novitete Zakona o mirovinskom osiguranju i Zakona o radu.
Prema novom Zakonu o radu, radnici i dalje u mirovinu odlaze sa 65 godina života, osim ako se radnik i poslodavac ne dogovore drugačije, no novost je da se duži rad potiče time što će tada poslodavac biti rasterećen obveze otkaznog roka i isplate otpremnine.
Zakon o mirovinskom radnicima povećava polazni faktor za određivanje starosne mirovine pa će tzv. bonifikacija za umirovljenje nakon navršene propisane starosne dobi narasti s 0,34 posto na 0,45 posto.
To znači da se mirovina može uvećati za maksimalno 27 posto ako netko radi dodatnih pet godina do svoje 70. godine.
Povećava se i faktor za ponovno određivanje mirovine koja je bila obustavljena u razdoblju zaposlenja sa sadašnjih 0,15 posto na 0,25 posto. Također se proširuje krug ljudi koji mogu raditi osam sati i primati pola mirovine.
Ekonomski analitičar s Instituta za javne financije Predrag Bejaković navodi kako, iako načelno postoji mogućnost zadržavanja u svijetu rada, u hrvatskom zakonodavstvu postoji cijeli niz oprečnih rješenja koja se odnose na zapošljavanje starijih radnika u javnom sektoru.
“Vjerojatno najpogubnija odredba za moguće zapošljavanje starijih radnika je činjenica što plaćanje bolovanja za radnika starijeg od 65 godina u potpunosti snosi poslodavac”, ističe.
Kasno zapošljavanje, rano umirovljenje
Zbog nedostatka kvalitetna kadra sve više poslodavaca provjerene zaposlenike zadržava na radnome mjestu i nakon 65., što se čini dobrim rješenjem, no poslodavci moraju paziti da to za njih ne bude vrlo skupa odluka, upozorava Bejaković.
Navodi kako treba nagrađivati duži ostanak u svijetu rada i istraživati mogućnosti zadržavanja još uvijek radno sposobnih starijih ljudi. Time bi se trebao poboljšati budući položaj umirovljenika i smanjiti financijski teret koji zaposleni izdvajaju za mirovinsko osiguranje.
S druge strane, ističe kako je prevelika pozornost usmjerena na podizanje dobi za umirovljenje, a nedovoljna na prerani izlazak iz svijeta rada.
“Najveći problem hrvatskog mirovinskog sustava je što počnemo prilično kasno raditi, a odlazimo razmjerno rano u mirovinu. Prosječni novi korisnik mirovine ima 33 godine i tri mjeseca staža mirovinskog osiguranja”, upozorava.
Većina istraživanja pokazuje kako je za podizanje stvarne dobi umirovljenja mnogo važnije dosljedno kažnjavanje i ograničavanje prijevremenog umirovljenja nego podizanje zakonske dobi odlaska u mirovinu, poručuje Bejaković.
Iako se Savez samostalnih sindikata Hrvatske zalagao za rješenje kod kojeg ne bi dolazilo do automatskog prestanka radnog odnosa, smatraju da je zadržavanje postojećeg rješenja bolja opcija od prvotno predložene da radni odnos prestaje s navršenih 68.
Otpremnine i otkazni rok
Vide logiku u tome da radnik ne ostvaruje pravo na otpremninu, no smatraju da bi bilo normalno ostaviti otkazni rok u minimalnom trajanju.
Hrvatska udruga poslodavaca pozdravlja najavljene novitete iz Zakona o radu no ističe kako rješenje u vidu olakšavajućih uvjeta za otkazivanje ugovora o radu neće biti potpuno i provedivo sve dok postoji obveza poslodavca da dobije suglasnost radničkog vijeća za prestanak radnog odnosa.
Poslodavci, u pravilu, neovisno o opravdanosti razloga za otkaze, ne dobivaju takve suglasnosti pa postoji bojazan da će se takve suglasnosti morati nadomještati u sudskim postupcima.
Na taj problem upozorava i stručnjak za radno pravo Krešimir Rožman koji dodaje kako je ukidanje prava na otkazni rok i otpremninu nepotrebna mjera jer ne isključuje opravdanost otkaza, već samo beneficije otkaza.
Logičnije bi mu bilo da se omogućilo da se preko 65. godine sklapa veći broj ugovora na određeno vrijeme.
Fortuna smatra kako bi budućnost rada iznad 65. trebala biti da se u rad uključe svi koji to žele i mogu, ali ne i da to bude duže po sili zakona.
Najavljuje nastavak borbe za bolji standard umirovljenika te kaže kako se trebaju naći načini kako im pomoći i na druge načine, u što se treba uključiti ne samo mirovinski, već i socijalni sektor.
Fenix-magazin/MD/Hina/ Marina Hudoletnjak
