Od 1990.godine Sadija Klepo iz Sarajeva živi u Münchenu i pomaže izbjeglice koje u Njemačku dolaze iz cijelog svijeta. U tom gradu je osnovala prvi vrtić i izbjegličku školu, Centar za jezike, ali i humanitarnu organizaciju “Pomoć od čovjeka čovjeku”. Pokrenula je i manifestaciju “Dani Balkana”.
Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja, među kojima je i “Zlatna medalja Europe”, visoko priznanje koje se dodjeljuje za posebne zasluge. Medalju joj je dodijelila sama bavarska vlada, a uručila ministrica Emilia Müller (Bayerischen Staatsministerin).
Ministrica je tad kazala kako je Sadija značajan kontakt između Bavarske i jugoistočne Europe, te partner za sve ljude sa prostora Balkana.
Dobitnica je i najvećeg njemačkog priznanja, Orden za zasluge (Bundesverdienstkreuz am Bande ) koje dodjeljuje predsjednik države.
Sadija je diplomirana novinarka, voditeljica je na čak tri njemačka radio programa od kojih je najpopularniji Radio Lora. Radila je u Parlamentarnoj skupštini BiH. U München je došla kao izbjeglica. I zbog toga je odlučila pomagati izbjeglice, pa je već tada nalazila smještaj izbjeglicama iz jugoistočne Europe.
Pronalazila je njemačke obitelji ili obitelji iz Hrvatske i BiH koje su bile spremne na neko vrijeme primiti izbjegličke obitelji. Svaki mjesec prema Hrvatskoj i BiH, ali i drugim zemljama je slala oko 250 konvoja pomoći. Imala je oko 350 ljudi koji su joj pomagali i volontirali. Danas u njenoj organizaciji “Pomoć od čovjeka čovjeku” rade ljudi iz 50 država svijeta.
“Pomoć od čovjeka čovjeku” je humanitarna organizacija i projekt koji pomaže velikom broju ljudi u svijetu. Kako sve uspijete realizirati?
Usvajanjem Zakona o useljenicima ( Zuwanderungsgesetz) 2005. g. na značaju su dobile tzv. migrantske organizacije. Znači, udruženja koja su sastavljena najviše od stranaca koji imaju prednost kod predlaganja projekata za strance. To je logično s obzirom da mi koji smo preživjeli protjerivanje i izbjeglički život, s više motivacije, ali i stručnog znanja možemo raditi s izbjeglicama.
”Zlatni most” je prvo priznanje o kojemu se mnogo ne zna, a kojeg ste dobili. Za koje zasluge ?
To sam dobila 2003., za poseban doprinos u suradnji naroda na Balkanu, zato što je naša humanitarna organizacija pomagala ne samo Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, nego i Srbiju, Crnu Goru, Kosovo i Albaniju.
Surađujete li i sa sličnim organizacijama u svijetu, poput “Bosane” u Los Angelesu ili Bosanskog kulturnog centra u Chicagu pa tamošnje TV Bostel ili sličnih organizacija iz ostalih oblasti bivše države?
Naša organizacija nije politička, nego humanitarna i nevladina i nije samo bosanska ili balkanska, nego u njoj rade i članovi koji su pripadnici preko 50 nacija. Ja kao bosanska državljanka surađujem sa mnogim bosansko-hercegovačkim udruženjima i pokretima i pomažem koliko mogu. Naravno, svaki kontakt je za nas važan.
Koje su vaše aktualne djelatnosti?
To je teško ukratko objasniti. Bavimo se izbjeglicama i migrantima svake dobi. Imamo naše jaslice u kojima je sad 150 djece 40 različitih nacija. U njemačkim školama su naši projekti za pomoć školskoj djeci i njihovim majkama s migrantskom pozadinom. Oko 150 djece i isto toliko majki kojima pomažemo je trenutačnoo u Münchenu. Potom je tu Centar za jezike sa 60 docenata i 1.500 onih koji pohađaju tečajeve njemačkog za mlade izbjeglice bez roditelja, projekt KOMM i sl.
Kako iseljeništvo u Njemačkoj reagira na Radio Loru koji se njime i bavi. Koje teme najčešće obrađujete.
Na žalost, iseljeništvo u Münchenu ne želi ni čuti informacije i stručne savjete nego gledaju i slušaju zvijezde Granda. Naravno, ima izuzetaka. Ali, nas slušaju i njemački građani. Obrađujemo aktualne teme kao što su događanja Hrvatskoj, izbori u Crnoj Gori, odlazak kadrova iz Vojvodine, …te najave kulturnih i drugih događanja u Münchenu i okolici vezanih za zemlje s jugoistoka Europe.
Nastavak tekst pročitajte u novom broju tiskanog izdanja Fenix Magazina
Za Fenix-magazin/Đenana Mujadžić
