Na groblju Ostfriedhof u Münchenu u ponedjeljak (16. studenog) na posljednji počinak ispraćena je hrvatska pedagoginja i dugogodišnja primabalerina münchenskog gradskog kazališta na Gärtnerplatzu, Ludmila Naranđa Sertić. Preminula je u Münchenu, 09. listopada, u 85. godini života.
Njezina urna položena je na münhenskom groblju Ostfriedhof, pokraj njezinog supruga, pok. Ivice Sertića, također poznatog baletnog soliste te koreografa, pedagoga i direktora baleta u Frankfurtu, Heidelbergu, Lübecku, Wuppertalu i Münchenu.
Posljednjem ispraćaju pok. Ludmile Naranđe Sertić nazočili su uglednici iz münhenskog baletnog i kulturnog miljea, a od obitelji njezinih dvoje nećaka (vlastite djece nije imala te je s njima bila izuzetno bliska), dr. Tanja Naranđa iz SAD-a i Jurica Naranđa iz Zagreba, koji su ustupili fotografije iz obiteljskog albuma i dozvolu da iste budu objavljene u magazinu Fenix.
Istaknula se u bijelim baletima
Ludmila Naranđa Sertić je završila baletnu školu 1954. u Zagrebu, iste godine angažirana je u Baletu HNK u Zagrebu, gdje je radila do 1956. godine.
U Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu, plesala je u baletima „Đavo u selu“ Frana Lhotke, „Romeo i Julija“ Sergeja Prokofjeva, „Don Juan“ Richarda Strausa i dr.
Sa suprugom Ivicom Sertićem 1957. otišla je u Njemačku, gdje je nakon angažmana u Frankfurtu, Heidelbergu, Lübecku i Wuppertalu angažirana u Münchenu kao primabalerina i pedagoginja. Istaknula se u bijelim baletima te u Pepeljuzi i Romeu i Juliji (S. S. Prokofjev), Pulcinelli (I. Stravinski), Čudesnom mandarinu (B. Bartók), a i u baletima na glazbu suvremenih autora (I. Malec, M. Kelemen, B.-A. Zimmermann, L. Nono i dr.), sve u koreografijama Ivice Sertića.
Fenix-magazin/MD
