U nedjelju, u crkvi sv. Kilijana, u Hrvatskoj katoličkoj župi Sv. Ante u Wiesbadenu, svečano je blagoslovljen jubilarni križ.
Križ, star stotinu godina, potječe iz crkve sv. Ferrutiusa u mjestu Würges (Bad Camberg), koje se prvi put spominje još 768. godine u darovnici zapisanoj u Lorscher Codexu, jednom od najstarijih pisanih spomenika njemačke povijesti.
Vrijednu restauraciju križa izveo je restaurator Damir Kušić, koji je svojom stručnošću te dubokim poštovanjem prema povijesnoj i duhovnoj vrijednosti predmeta vratio križu njegov izvorni sjaj.
– Rad na ovom križu posvećujem Majci svih nas, svim majkama, ali i svojoj majci, koja je i sama nosila svoj križ, rekao je Kušić u kratkom, ali dirljivom govoru.
Svečano misno slavlje predvodio je fra Petar Klapež, delegat dušobrižništva za Hrvate u Njemačkoj sa sjedištem u Frankfurtu, u koncelebraciji s fra Kristijanom Montinom.
U svojoj propovijedi fra Petar Klapež je istaknuo važnost križa u životu svakog čovjeka. Podsjetio je kako mnogi nose križ oko vrata, na ruci ili kao prsten, no važno je razumjeti njegovo značenje i živjeti u skladu s njim.
Zašto mnogima smeta križ?
– Trebamo kao vjernici i kršćani ući u Otajstvo križa i shvatiti što on znači za nas i naše obitelji. Svjesni smo da u današnjem vremenu mnogima smeta križ. Čak i u Njemačkoj, mnogi žele ukloniti križ iz učionica, rekao je fra Petar, naglašavajući važnost križa kroz povijest. Dodao je kako nema teologa koji bi mogao objasniti zašto je Bog izabrao križ, a ne neku drugu milost, da bi nas spasio.
Primjer Crkve bez križa najbolje oslikava njemačku stvarnost
O tome koliko nekima smeta križ, fra Petar je govorio kroz primjer prije nekoliko godina izgrađene crkve Seliger Pater Rupert Mayer u Poingu, kod Münchena. Crkva, otvorena 2018. godine, 2019. je nagrađena prestižnom njemačkom arhitektonskom nagradom „Große Nike“, a 2020. osvojila je međunarodnu nagradu za sakralnu arhitekturu, proglašena najljepšom modernom crkvom na svijetu. Nagrada se dodjeljuje svake četiri godine Zakladom Frate Sole iz talijanske Pavije, a te godine je pristiglo 113 prijava iz 33 zemlje.
Iako je crkva stekla međunarodno priznanje, vjernici su bili nezadovoljni jer unutrašnjost nije imala vidljivo raspelo. Arhitekt se branio time kako se trodimenzionalni križ posjetiteljima otkriva kao snažna slika u obliku preklopljenog krova jer je dao umetnuti čeličnu konstrukciju u obliku križa u ljusku crkve, koja služi kao nosivi oslonac zgrade.
Naposljetku je novi svećenik koji je došao u tu župu, odlučio u crkvu postaviti križ. Križ koji se danas nalazi u crkvi potječe iz isusovačkog samostana u Münchenu, iz istog reda kojem je pripadao bl. pater Rupert Mayer, po kojem crkva nosi ime. Nadbiskupski ordinarijat München i Freising ustupio je Henselmannovo raspelo Poingu, budući, kako su kazali, u samostanu više nije bilo mjesta za njega.
Koliko im je križ važan, vjernici su pokazali i tijekom ljetne župne akcije „Drvo želja“ 2021. godine, kada su na papiriće zapisivali svoje želje. Među njima se najčešće ponavljala upravo jedna: „Križ u crkvi.“
Zajedništvo i zahvalnost župljana HKŽ Wiesbaden
Ovaj primjer najbolje oslikava koliko vjernici, unatoč modernim vremenima, ne mogu zamisliti svoj život bez križa. I vjernici HKŽ Wiesbaden mogu biti radosni, jer će prostorije njihove župe od nedjelje krasiti još jedan križ star sto godina.
Blagoslov križa održan je na kraju svete mise, koju su uveličali folkloraši i zbor HKŽ Wiesbaden te glazbene skupine Melodis i sestre Radoš. Nakon mise, župljani i gosti okupili su se na zajedničkom objedovanju, slaveći radosno zajedništvo i zahvalnost.
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
