Nakon duge i teške bolesti, noćas nešto iza 2 sata, 16. rujna u 73. godini života u francuskom gradu Port la Nouvelle preminuo je general Ante Roso, prvi hrvatski general zbora i jedan od najvećih junaka hrvatskog obrambenog Domovinskog rata.
General Roso umro je u najužem krugu obitelji u svom domu u Port la Nouvelleu. Prije desetak dana general je napustio bolnicu u Montpellieru gdje se liječio i gdje je trebao dobiti novu terapiju.
Nažalost, bolest je toliko uznapredovala da je general sam odlučio napustiti bolnicu i vratiti se doma gdje su o njemu brinuli supruga Christine i 33-godišnji sin Ante. Posljednje trenutke s generalom Rosom proveo je i brat mu Jure koji je doputovao iz Osijeka.
Kako doznajemo od brata Jure, pogreb general Ante Rose će biti u Port la Nouvelle.
Počivaj u miru Generale!
Rođeni Slavonac
General Ante Roso rođen je 25. travnja 1952. godine u Vladislavcima nedaleko od Osijeka.
-Otac mi je iz Mijaca, mjesta koje se nalazi na granici Dalmacije i Hercegovine, a pripada općini Vrgorac. Majka mi je podrijetlom iz Kraljeve Sutjeske u BiH. Hrvat sam i ne dijelim Hrvate po regionalnoj pripadnosti. Ali osjećam se Osječaninom i Slavoncem jer sam rođen u Osijeku i do 22. godine sam živio u tom gradu, kazao je general Roso u posljednjem intervuu za Večernji list i Fenix Magazin.

U Hrvatsku se iz Francuske, gdje je služio u Legiji stranaca, vratio se pred početak Domovinskog rata. Bio je prvi zapovjednik bojne “Zrinski”, prve specijalne postrojbe Hrvatske vojske, prvi general zbora Hrvatske vojske i zapovjednik Hrvatskog vijeća obrane (HVO-a). General Roso je utemeljio i bojnu “Knez Branimir”, prvu profesionalnu postrojbu u okviru Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, koja je kasnije prerasla u 1. gardijsku brigadu Ante Bruno Bušić.

U studenom 1993. preuzima zapovjedništvo nad Glavnim stožerom HVO-a od generala Slobodana Praljka. Preuzimanjem zapovjedništva HVO-a, zaustavlja napredovanje Armije BiH i HVO otada ne gubi nijednu bitku do kraja rata. Predsjednik Franjo Tuđman ga kasnije šalje u Sarajevo gdje zajedno sa Fikretom Muslimovićem vodio združenog Zapovjedništva HVO-a i Armije BiH.
Po povratku u Zagreb imenovan je ravnateljem Hrvatskog vojnog muzeja. Nakon što je ustanovio nestajanje i neselektivno spaljivanje dijelova povijesne građe iz Domovinskog rata i nepoduzimanje mjera da se to zaustavi, osobno je 1997. godine na rukom napisanom papiru predao predsjedniku Tuđmanu svoju ostavku i zatražio umirovljenje koje mu predsjednik Tuđman i nerado potpisao.
Fenix-magazin/SIM/
GENERAL ANTE ROSO: Već sedam godina borim se s rakom pluća. Bez Božje pomoći ne bi me bilo