Obična provjera stanja na računu pretvorila se u borbu s vjetrenjačama
Donosimo istinitu priču našeg novinara iz Freiburga Blage Džajkića koji je proživio noćnu moru u Hrvatskoj zbog bešćutne birokracije
Koliko birokratski aparat može stvoriti neugodnosti i ponizit čovjeka svjedoči upravo slučaj o kojem piše Fenixov dopisnik iz Freiburga Blago Džajkić. Kao i većina iseljenika, i Džajkić je bio za Uskrsne blagdane u Hrvatskoj. Otišao je u Zagrebačku banku provjeriti stanje na računu te uzeti nešto novaca. No, ta provjera stanja pretvorila se u pravu noćnu moru. Evo njegove priče koja počinje ulaskom u banku i čekanjem u redu za šalter.
Nakon dobrih pola sata primio me službenik i pitao za osobnu iskaznicu. Poslije kraćeg pregleda računa, pogledao me i ne baš lijepim tonom rekao: Vama je račun blokiran. Na računu još imate samo 70,02 eura.
Što, rekao sam ne mogavši vjerovati to što mi govori. Pritom me dodatno iritirala njegova neljubaznost i podcjenjivački pristup. Podsjetio sam ga da ipak razgovara sa klijentom banke te zamolio da mi objasni što sada trebam uraditi. Malo se povukao i ovaj put mi ljepšim tonom odgovorio da odem do FINE (Financijska agencija), te da će mi oni sve objasniti. To sam i napravio, nadajući se brzom rješavanju problema. Za razliku od banke, u FINI sam brzo došao na red i upitao gospođu za šalterom razlog blokiranja mog računa. Gospođa je pregledala moje osobne podatke i pitala: Gospodine, jeste li Vi to?
Naravno, rekao sam. Što se događa?
Vama je blokiran račun i jedan dio novca je uzet pošto ne posjedujete nikakav drugi račun s kojeg bi mogli naplatiti dug. Preostalo Vam je još platiti 5.400 kuna za porez i komunalije objekta u Novom Vinodolskom, kazala mi je službenica.
Rekavši mi to, znao sam odmah da su me zamijenili s nekim.
Pa ja nikada nisam ni bio u Novom Vinodolskom a kamoli da imam neki objekt u tom mjestu.
Čudno, kaže ona. Evo Vama broj suda i odvjetnice pa Vi to njima objasnite jer mi moramo imati potvrdu o deblokadi računa od mjerodavnih institucija.
Čuvši tu cijelu priču, brat mi je rekao kako u Crikvenici postoji osoba s istim imenom i prezimenom kao ja i kako je on zapravo naš daljnji rođak. Ubrzo smo i nazvali tu obitelj.
Ma nemate Vi s tim ništa, rekli su nam preko telefona. Riješit ćemo odmah sve.
Misleći kako je napokon kraj, nazvao sam odvjetnicu grada Novog Vinodolskog koja mi je rekla da zovem općinu Novi Vinodolski. To sam i uradio. Tu su me opet ispitivali o osobnim podatcima te mi na kraju rekli: Platite dugove i sve je rješeno!
Draga gospođo, ja nikad nisam bio u Novom Vinodolskom. Zamijenili ste me za osobu iz vaše općine koja ima isto ime i prezime kao ja!
Dobro, gospodine, ja ću vas nazvati za deset minuta nakon što provjerim sve papire, rekla mi je gospođa.
I zaista, nakon 10 minuta, stiže mi poziv.
Gospodine, oprostite na neugodnosti. Mi smo pogriješili u godini rođenja. Naime, gospodin koji je vlasnik spornog objekta je rođen 1940. godine. Vama će sutra do 15.00 sati biti deblokiran i sav novac kojeg smo uzeli će Vam biti vraćen, rekla je.
Otišao sam u sutradan ponovno u banku. Tamo mi rekoše da račun nije deblokiran niti vraćena sredstva. Tad mi je pukao film. Tražio sam da mi isplate onih preostalih 70,02 eura sa računa kojeg ću čim sredstva budu vraćena odmah zatvoriti.
Odgovor je bio: Žao nam je ali to ne ide tako. Vi nemate više ni 70,02 eura već samo 00,02 eura. Opet sam ostao sam bez riječi. Sutradan sam morao natrag u Njemačku.
Po glavi mi se vrtjelo pitanje što ako me na granici zaustave i vrate jer sam, zbog njihove greške, vjerojatno dospio i na popis poreznih dužnika. Srećom, slovenski graničari nisu pravili nikakav problem. Vratio sam se u Njemačku i ponovo zvao banku. Opet sam dobio obećanje da će sredstva biti vraćena a račun deblokiran čim se završe procedure koje se po zakonu navodno moraju provesti. Koliko će to trajati, izvjestit ćemo u idućem broju Fenixa.
