Iako ima 98 godina, Ingeborg Richter svakog utorka samostalno odlazi na tečaj engleskog jezika, gdje uz učenje održava društvene kontakte i mentalnu aktivnost. Nedavno je tijekom odmora u Hrvatskoj svoje znanje mogla primijeniti i u praksi. Ova vitalna umirovljenica svojim primjerom pokazuje da želja za znanjem i aktivnim životom ne poznaje dobne granice.
Malo je ljudi u devedesetim godinama toliko vitalno kao Ingeborg Richter. Svakog utorka ova 98-godišnjakinja autobusom sama odlazi na tečaj engleskog jezika u centru za obrazovanje odraslih. No, za nju to nije samo učenje stranog jezika — riječ je o druženju, mentalnoj aktivnosti i životnoj radosti.
Utorkom je njezin raspored unaprijed rezerviran. Već više od dvije godine Ingeborg Richter redovito pohađa tečaj engleskog jezika u građanskom centru Vahr. Samostalno ulazi u autobus, puna energije i motivacije.
“Uvijek se tome iskreno veselim. To je nešto lijepo”, kaže uz osmijeh.
Putovanje s unucima u Hrvatsku
Dok pažljivo vadi sadržaj iz svoje torbe — olovke, bilješke, radnu bilježnicu i malu staklenu bocu soka od jabuke — prisjeća se nedavnog putovanja: “U toj je boci nekad bio pjenušac”, smije se pokazujući etiketu. “Ostala mi je s odmora.”
Naime, u travnju je sa svojim unucima boravila u Hrvatskoj. Upravo tamo mogla je provjeriti koliko joj nastava engleskog koristi.
“Dobro sam se snašla. Znala sam reći kako se osjećam, što želim naručiti i pitati za cijene”, priča zadovoljno, ispričala je za portal butenunbinnen.de
Iako joj hodanje postaje sve teže, nedavno je pješice istraživala mala hrvatska mjesta. Njezina znatiželja i želja za učenjem očito ne poznaju granice.
Više zaniimljivosti: HRVATI U KUĆI „GORSKOG LIJEČNIKA“ – DER BERGDOKTOR: Došli smo kod doktora, a doktor na odmoru
Najstarija polaznica tečaja
Tečaj engleskog jezika namijenjen je starijim osobama, no Ingeborg je daleko najstarija među dvanaest polaznika.
“Ingeborg je najstarija polaznica u svim tečajevima koje sam dosad vodila”, kaže profesorica engleskog jezika Kordula Schaller-Jones. “Za mene je to velika čast. Nevjerojatno je vidjeti ženu koja je toliko toga proživjela, a i dalje ima želju učiti.”
Prema njezinim riječima, upravo Ingeborg pokazuje kako želja za znanjem nema dobnih granica.
Učenje kroz razgovor i druženje
Richter već dvije godine redovito dolazi na nastavu. Iako grupa stalno usvaja novo gradivo, velik dio nastave temelji se na ponavljanju.
“Imamo vlastiti tempo. Naravno da me veseli kada polaznici nešto zapamte, ali još je važnija atmosfera koju smo stvorili”, objašnjava profesorica.
“Uvijek ima vremena i za malo šale”, kaže kroz smijeh.
No, učenje ipak shvaća ozbiljno. Kod kuće redovito vježba kako bi, kako sama kaže, “glava još dugo dobro radila”.
Tečaj kao lijek protiv usamljenosti
Prije početka nastave često se razgovara uz kavu. Ingeborg je ondje stekla nova prijateljstva, među ostalima i s Annom, koja živi u susjedstvu.
“Gotovo svaki dan pijemo kavu zajedno ili razgovaramo telefonom”, kaže.
Takvi kontakti za nju imaju posebnu vrijednost.
“Kada dođete u moje godine, mnogi ljudi koji su vas pratili kroz život više nisu živi”, govori tiho.
Na pitanje kako uspijeva ostati toliko vitalna u 98. godini, samo se nasmije i slegne ramenima.
“Nema nikakvog tajnog recepta”, kaže. “Ali učenje engleskog — to bih svakako preporučila.”
Cjeloživotno učenje održava mozak aktivnim
Stručnjaci već dugo naglašavaju važnost mentalne aktivnosti u starijoj dobi. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, učenje i intelektualni angažman mogu pomoći u usporavanju kognitivnog propadanja i smanjiti rizik od demencije.
Aktivno učenje potiče stvaranje novih veza među živčanim stanicama, potvrđuju i stručnjaci iz organizacija koje se bave istraživanjem Alzheimerove bolesti. Osim toga, uspjesi u učenju mogu povećati samopouzdanje, osjećaj zadovoljstva i kvalitetu života.
Ingeborg Richter možda nema recept za dugovječnost, ali njezin primjer jasno pokazuje da znatiželja, druženje i želja za učenjem mogu biti snažan poticaj za aktivan i ispunjen život — bez obzira na godine.
Fenix-magazin/MD/
