Split svake godine svečano proslavlja blagdan Sv. Dujma (Duje), zaštitnika Splita i Splitsko-makarske nadbiskupije. O Splitu i Sv. Dujmu se puno pisalo, a pisat će se i nadalje. Iz pera našeg čitatelja Ante Barabe, donosimo zanimljiv pregled povijesti, ali i današnjih događanja oko Splita i sv. Dujma.
Sveti Dujam, Domnius izvorno, a kako starosjedilačko Dinarsko stanovništvo kojemu pripada i grad Split, pojedu po koje slovo u izgovoru pisane riječi, uobičajeno za ovog sveca Rimokatoličke crkve zovemo i Sveti Duje, zaštitni je znak grada Spita.
Kao solinski biskup i mučenik zaštitnik je i Splitsko-Makarske nadbiskupije te je po pisanim izvorima najvjerojatnije bio učenik apostola Sv. Petra na što upućuje i činjenica da je Split u ranom srednjem vijeku postao važno metropolitansko središte. Ne mogu, a de na kažem da je upravo u Solinu u Crkvi Sv. Petra i Andrije koncem 15, stoljeća pronađen hrvatski grb satkan od bijelo-crvenih četvorina, a identičan je pronađen i u zadužbini Frankopana u Crkvi Sv. Matije u Senju 1491. godine. Najstariji poznati podatak o hrvatskom grbu od bijelo-crvenih četvorina u obliku štita potječe iz Iloka iz 1471 godine do 1477. godine kojeg je koristio Nikola Iločki kao gravuru svoga novca. Za Nikolu Iločkog se navodi da je bio kralj Bosne, ban Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, ban Mačve i Sedmogradskog vojvode.
Je li nakon toliko godina dragi Bog svojom providnošću i milošću spojio naš kraj istočne Hrvatske sa Splitom povezujući ih hrvatskim četvorinima teško je reći, no Udruga hrvatskih branitelja Sajmište Vukovar dobila je poziv Grada Splita na obilježavanje tjedna Svetog Dujma te procesiju i svetkovinu na dan svoga grada.
Umrla je demokracija
U ovim nesumnjivo antidemokratskim političkim vrludanjima vlasti kako pozicije tako i opozicije, na koje je ukazao i Marin Jurjević kao neprijeporno odani vojnik stranke SDP-e, kazavši da je u toj stranci umrla demokracija. Odista ni njihov Statut ne predviđa udar kakav je napravljen na skupu u Crikvenici.
Kako su ljudske i Božje veze neraskidive tako je poziv grada Splita ovoj maloj, ali hvale vrijednoj udruzi i istinskim njenim dragovoljcima nedokučiv nerazumnim i nesavjesnim ljudima ma u kojoj stranci bili ili pak živjeli pod kapom kupidnih kukavica pa nikad ne znadu što razmišljaju ako se toga i sijete. Valja zamijetiti da se to oslikava i na spomenu hrvatskog grba, svi vide kocke iliti kockice kojih nema posebice na športskim dresovima. Tako vam je i kod svakodnevnog trabunjanja o demokraciji, a njihovo jedino djelovanje jest zatiranje pojedinca posebice ako se ne povlađuje.
Nitko od njih nije krio zadovoljstvo i oduševljenje prijemom u vijećnici grada, obilježavanju 25-ogodišnjice događaja od prije 24 godine pred zgradom poznatoj po nazivu Banovina, koja je u to vrijeme bila sjedište Komande Vojno pomorske oblasti / VPO /. Tužno i ponosno se na tom mjestu bilo sjetiti prosvjeda Splićana protiv tadašnje jugovojske i nevino poginulog makedonskog ročnika Saška Gešovski te vojske opakih namjera čuvara tekovina revolucije!?.
Dirljive riječi uputili su Ozren Matijašević te Ivica Balić koji je tu prije 24 godine dana podigao hrvatski barjak pa mu je pripala čast da to učini i na 25. godišnjicu prosvjeda kontra tadašnje vlasti. Svakako valja se sjetiti i drugih organizatora toga prosvjeda kao što su Jure Šundov, Roland Zvonarević, Branko Glavinović, Mate Sabljić, koji je otkinuo onaj puškomitraljez s transportera i svih onih koji su tim prosvjedom ukazali na blokadu i opsadu Kijeva od strane „najvećih sinova našeg naroda i narodnosti“ te svakako Martićeve milicije, ostavivši taj širi kraj danima bez osnovnog, u prvom redu vode, hrane i medicinske pomoći.
Posebice treba naglasiti da je ova svečanost počela polaganjem vijenaca ispod Središnjeg Križa na gradskom groblju.
Kako to i priliči Udruga hbdr-a Sajmište imala je svoju katicu za sve kako se to uobičajeno kaže u osobi Nikole Bekavac te „častinka za vezu“ Damira Ćosića svima u Splitu znanog po nadimku Roda.
Jednostavno svi dragi ljudi uz pomoć sveprisutnog čovjeka zvanog Vrba, a imena i prezimena Zoran Vrbatović činili su sve da ni jednog trenutka dragovoljci ne ostanu sami i da im budu u svekolikoj pomoći unatoč općem ugođaju i mnoštva obveza.
Sutradan je svakako bilo lijepo vidjeti na ručku zajedno dostojanstvenike Crkve u Hrvata, HV-e, dragovoljce, strane diplomatsko konzularne predstavnike i neke članova vlade na čelu s Premijerom Tihomirom Oreškovićem koji su dakako svi bili na otvorenoj homiliji upriličenoj na splitskoj rivi. Ono što mi nije promaklo jest činjenica da je cijelom gradskom jezgrom bila postavljena akustička instalacija tako da se je sluhom moglo pratiti svaki događaj.
Svaka čast Splite
Gradonačelnik grada Ivo Baldasar, što iz osobnog iskustva mogu kazati, jedan je od rijetkih političara lokalne samouprave, a bome i državne vlasti uopće, koji se drži maksime da svi dragovoljci zaslužuju posebnu zahvalnost te pozornost kako za života tako i posthumno, a ne samo neki i to odabrani po sistemu svi za jednoga jedan za sve koji pritom pola piju pola šarcu daju.
Naš narod trpi i gore „ravnopravne“ podjele po onoj davno izrečenoj, pola meni, pola tebi, pola Bagi!?
Imao sam čak i tu sreću da sretnem čovjeka koji je upravo prvu policijski postrojbu grada Splita doveo u moj kraj pa sam bome još više bio ozaren i po mojoj baršunastoj kosi odnosno frizuri, koja je odavno izgubila češalj, prolazila je struja, ali eto i to je dio demokratičnosti. Bilo mi je malo nelagodno prilikom fotografiranja s Premijerom pa sam stao iza leđa naslonivši svoju desnicu na njegovo rame, no uspio sam prozboriti nekoliko riječi prije toga iz kojih sam zaključio da još u svijeći ima ulja.
Svakako ravnopravan s drugima bio je i naš general Mirko Šundov koji mi je samo kazao prije svečanog mimohoda ja sam ovdje premda u odori i po dužnosti samo Mirko. Tako da ove stvari upravo govore o osobnosti sasvim suprotne od osornih ljudi koji su i na blagdan Svetog Dujam i dan grada učinili ono što su učinili. Sramota.
Usudim se reći da je splitski gradonačelnik bio na barikadama u Kijevu da sigurno ne bi bio smijenjen odnosno izbačen iz stranke. On je nama otvoreno u vili Dalmacija kazao da će on sigurno snositi posljedice, a ja bih dodao da ni „Malaparte“ ni „Watson“ nisu mogli pretrpjeti što su vidjeli njegovo javno primanje hostije u znak Svete pričesti uz premijera Oreškovića i Božu Petrov.
Sprega medija i najjačih stranaka je neupitna koja ima jedan te isti odavno prokušan cilj, razdijeli da bi se moglo vladati.
Ivicom Šurjakom
Split ne bi bio Split da fešta prođe bez znaka svog Hajduka. Da bi se dalo malo vitra „protokolu“ organizirana je utakmica između navijača Torce Brda te veterana Hajduka u kvartu Brda. Tu su članovi udruge Sajmište mogli upoznati braću Zvonka i Ivu Bego kao i druge malo mlađe poput Ivice Šurjaka. I ovdje je sve bilo za desetku veću no što je dobila Bo Derek. Bez sputavanja svi smo se opustili i zdušno pjevali pjesme Torcide uz pratnju njihove mlade nade Gorana, kojem ne zapamtih prezime i nadam se da mi ne će zamjeriti.
Ja kao nekad izbezumljeni navijač Bilih osjetio sam da Split ima štošta dobrogaiz povijesti i sadašnjosti te da ima i dobru perspektivu, ali ako je to bez Hajduka onda je to samo zaborav ma koliko se feštalo i ma na koji način.
Ovim se složio i šjor Ivo Bego koji je „bala i piva ka mladić prid momačku večer“, a pari mi se da se vrti oko osamdesete godine života.
Tu na Brdima pala je i odluka da se upriliči upravo na Sajmištu u Vukovaru utakmica između veterana HNK Hajduk Split i HNK Dinamo Zagreb pa se veselim događaju unaprijed.
Slika Svetog Dujma resi crkvu Sv. Jere, a naši doživljaji ovogodišnje svečanosti galiti će i žariti doživotno naša srca od Splita do Vukovara. Što dugo kazati nego HVALA SPLITE.
Za Fenix/Ante Baraba Miš
