Rođena 1958. u Splitu, većinu radnog vijeka provela je prateći turističke teme na lokalnoj i nacionalnoj razini. Svojim je britkim, analitičkim i preciznim pisanjem utjecala na formiranje mišljenja o turizmu, kako u Splitu i Splitsko-dalmatinskoj županiji tako i u ostatku države.

Gotovo da nije bilo nikoga iz turističkog sektora u Dalmaciji, ali i Istri i Kvarneru, koji nije znao za Ružu, koji joj se ne bi požalio kada je negdje “zaškripalo”.

Iako je završila splitski Kemijsko-tehnološki fakultet život ju je srećom odnio u novinarstvo kojem je dala veliki pečat radeći za Slobodnu Dalmacju.

Počela je od nule – još kao gimnazijalka bila je glavna urednica “Srednjoškolca”, časopisa splitskih srednjih škola koji je tiskala Slobodna Dalmacija. Njezin su talent brzo prepoznali u tom listu i pozvali je u gradsku rubriku lista. Počela je, kao i svi pravi novinari,  s komunalnim temama da bi se kasnije isprofilirala u jednu od najboljih turističkih novinarki u državi.

Vjerojatno ne postoji nagrada nekog turističkog udruženja ili institucije koju Ružica nije zasluženo dobila – od nagrada i priznanja Hrvatske turističke zajednice, preko Ministarstva turizma, Udruge malih obiteljskih hotela koju je aktivno podupirala od prvog dana njihovog nastanka, pa sve do Kamping udruge Hrvatske, Udruge hrvatskih putničkih agencija, ali i priznanja Svjetske turističke organizacije.

Ali njezin forte nisu bile nagrade – Ružica je bila omiljena u svakom društvu, otvorena, vesela, energična, u svakom je trenutku bila spremna pomoći kolegama koji su naišli na neku poteškoću, pogotovo onima koji su  tek krenuli u novinarstvo. Gdje je bila Ružica, tu je uvijek bilo glasne zabave i smijeha.

Nakon Ružina odlaska ostaje velika praznina u hrvatskom turističkom novinarstvu.