Nakon duge i teške bolesti, u 56-oj godini umro je Antun Ivanković, hrvatski branitelj iz Tovarnika, pripadnik vukovarske 4. bojne 3. GBR ZNG-a i predsjednik Udruge dr. Ante Starčević Tovarnik
Vijest o smrti Antuna Ivankovića objavili su i na stranicama Domovinskog pokreta navodeći kako Ivanković nikada nije odustao od potrage za počiniteljima zločina u njegovom mjestu, kao niti da oni odgovaraju pred licem pravde.
Impozantan je njegov istraživački rad vezan uz tragična događanja u Domovinskom ratu. Zadivljujući je bilo njegovo nastojanje da se neki vrlo značajni trenuci iz novije hrvatske povijesti dokumentiraju, da knjigama kojima je izdavač bila Udruga dr. Ante Starčević, ili pak dokumentarnim filmovima, na jedan topli, emitivni način, ispriča priča, o velečasnom Ivanu Buriku, ubijenom župniku, ili o Jeanu-Michelu Nicolieru, vukovarskom branitelju iz Francuske. Svakako treba istaknuti veliku zaslugu Antuna Ivankovića u organizaciji dolaska obitelji ubijenoga francuskog dragovoljca Jeana-Michela Nicoilera u Hrvatsku 2011. godine, kao i posredništvo kod dodjeljivanje visokog državnog odličja Jean-Michelovoj majci.
Bio je svojevrsni zaljubljenik u svoj rodni Srijem, Vukovar i domovinu Hrvatsku, što je dokazao mnogim publikacijama i snimljenim dokumentarnim filmovima koje je potpisao kao autor i producent.
Jedan od najpoznatijih dokumentarnih filmov koje je Antun Ivanković potpisao kao producent je film „Pouke o čovječnosti“, redatelja Branka Ištvančića, koji je nagrađen na festivalu u Parizu. Film „Pouke o čovječnosti“ je priča o jednoj od najhumanijih akcija hrvatskih branitelja koji su, u ratnom vihoru, 29. rujna 1991. godine uz pomoć medicinskog osoblja evakuirali i spasili iz neprijateljskog okruženja u šest autobusa više od 300 psihijatrijskih bolesnika iz bolnice u Pakracu, od kojih su većina pacijenata bili srpske nacionalnosti te na taj način stekli status heroja čovječnosti.
Počivao u miru Božjem i neka mu je laka hrvatska zemlja.
Fenix-magazin/SIM/ I. Mandić
