Multimedijska instalacija „Turbo“, nominirana za najbolje djelo suvremene umjetnosti u 2013. u Hrvatskoj, nakon zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti i 48. Zagrebačkog salona, održanog ovog ljeta u „Džamiji“, preselila se prošloga tjedna u Mainz. Točnije, u „Kunstcontainer“ u Hafenstrasse 99a. Zasluge za „tranziciju“ instalacije pripadaju multimedijskom producentu i novinaru Marku Čubrilu (29), autoru izložbe, koju je izradio zajedno s akademskim slikarom Davorom Mezakom (43).
– Očigledno je da se ovom izložbom tematizira narodnjačka , odnosno turbo-folk subkultura. Međutim, najvažnije jest da turbo-folk subkulturu stavljamo u za nju neuobičajeni kontekst, u galeriju – kaže dugogodišnji producent i novinar, Marko Čubrilo. Dodaje kako prema nekim podacima, mladi u Hrvatskoj slušaju turbo-folk više od bilo kojeg drugog glazbenog žanra. A to, smatra, može se protumačiti kao bunt prema roditeljima, koje je obilježio rat, ali i drukčija glazba.
Sadržaj se iz klupskog okruženja seli u galerije kako bi se naglasio kontrast između primarnih osjećaja i potreba spram profiliranih kulturnih ideja. Posjetiteljima na izložbi, koja je otvorena još do subote 5. listopada od 19 do 23 sata, subkulturne tekovine objašnjavaju sami akteri. Tako se na jednom od ukupno šest postavljenih ekrana i jednom projektoru može poslušati i pogledati intervjue s izvođačima turbo-folk glazbe iz Zagreba, Makedonije i Srbije. Na ostalim ekranima se prikazuju klupska atmosfera, posjetitelji i nastupi glazbenika, objašnjava Čubrilo, koji se nedavno, nakon 10 godina u Zagrebu, vratio u rodnu Njemačku – u okolicu Mainza.
“Folk je narod, a turbo je sustav ubrizgavanja goriva pod tlakom u cilindar motora. Turbo folk je gorenje naroda. Turbo folk nije glazba. Turbo folk je miljenica masa. Pobuđivanje najnižih strasti kod homo sapiensa. Turbo folk je sustav ubrizgavanja naroda”, jednom je prilikom o toj subkulturi rekao poznati crnogorski glazbenik Antonije Pušić, poznatiji kao Rambo Amadeus.
S toga, prezirali ili voljeli, turbo-folk kao fenomen nije moguće istisnuti iz glazbenog i šireg društvenog konteksta, pa ni onog njemačkog, francuskog, belgijskog, švicarskog, austrijskog ili danskog, na koje je prostore turbo-folk subkultura, u posljednjih dva desetljeća, također prodrla. Tako ova izložba postaje nezaobilazan kulturni događaj – ne samo za građane s prostora bivše Jugoslavije.
(dm)
