Hrvatsku zajednicu u njemačkom Niefern-Öschelbronn, u saveznoj zemlji Baden-Württemberg, potresla je vijest o smrti 45-godišnjeg Hrvata Bojana Markuša, oca četvero djece, koji je tragično preminuo u četvrtak, 25. rujna, samo dan nakon proslave petog rođendana njegova sina.
Bojan Markuš iza sebe je ostavio suprugu Juliju Leskovar Markuš i dvoje male djece te još dvoje odrasle djece iz prethodne veze. Nakon tragičnog događaja, Markuševa supruga Julija je pozvala redakciju Fenix-magazina i ispričala svoj života sa suprugom u Njemačkoj, pokušaj njihova povratka u domovinu te razloga za ponovni odlazak u Njemačku.
Julija: Željeli smo blizinu obitelji
Nakon pet godina provedenih u Njemačkoj, odlučili su se vratiti u Hrvatsku i novi su dom pronašli u Ivanić-Gradu. Srce ih je vuklo obitelji. Julija priznaje kako su im povratci u Njemačku nakon godišnjih odmora uvijek teško padali.
– Moj suprug je iz Kloštar Ivanića. Vratili smo se u domovinu, iako smo u Njemačkoj imali sigurnost i stabilnost. Vjerovali smo da ćemo u domovini pronaći ono što nam je najviše nedostajalo – obitelj. Željeli smo da naša djeca odrastaju uz svoje bake i djedove. Mislili smo: bolje imati manje, ali biti okružen ljubavlju i toplinom doma, otkriva Julija.
No, nije sve bilo onako kako su zamislili: – Niti smo mi bili više isti, a niti su ljudi u domovini isti. Izgubila smo sve prije nego što smo i trepnuli, a najviše smo izgubili sebe, otkriva Julija.
Nakon nesnalaženja u Hrvatskoj, odlučili su se vratiti u Njemačku, ondje gdje su imali svoj mir.
– Vratili smo se tamo gdje su rođena naša predivna dječica, u naš Niefern-Öschelbronn, otkriva Julija.
Nažalost, ubrzo je svemu došao kraj.
– Moj suprug Bojan, moja srodna duša, moj partner, otac naše djece, jedini koji je donosio kruh na stol našoj obitelji, tragično je preminuo, rekla je Julija.
O Bojanu govori kao o tihom, skromnom čovjeku koji je iznad svega želio miran život za svoju obitelj.
– Bio je najbolji tata i najbolji suprug na svijetu, prisjetila se, izražavajući bol i tugu, ali i upozorenje: u teškim vremenima često ne primjećujemo znakove očaja kod ljudi oko nas. Julija je stoga željela uputiti apel društvu: – Živimo u ludim vremenima, kada nam ljudi očiju punih očaja žele nešto reći, a mi ih ni ne pogledamo. Pogledajte svog bližnjeg. Pružite ruku ako zamijetite da je nekome pomoć potrebna. Niti jedan problem nije vrijedan života koji nam je Bog dao, poručila je Julija.
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
