Ovogodišnja Večernjakova domovnica u kategoriji „Glazba“ prema odluci čitatelja Večernjeg lista i Fenix magazina dodijeljena je Tamburaškom sastavu Hrvatski čuvari iz Wuppertala.
Razgovor vodila: Jasna Lovrinčević
Nagradu su na svečanoj dodjeli Večernjakove domovnice u Bad Homburgu u ime TS Hrvatski čuvari preuzeli su njegovi članovi Luka Ljubić i Lenard Barišić. TS Hrvatski čuvari su prošle godine nastupili na Večernjakovoj domovnici u Bad Homburgu i svojim izvedbama oduševili sve prisutne, a ove godine su pozvani na pozornicu kao dobitnici ove prestižne nagrade u hrvatskom iseljeništvu.
Članovi TS Hrvatski čuvari su izuzetno mladi, većinom dvadesetogodišnjaci koji pored tamburaških instrumentata sviraju i gitaru, a neki i klavijature. U sastavu imaju harmoniku, prim, berdu, brač i kontru i bas.
Razgovarali smo predstavnikom TS Hrvatski čuvari, Lukom Ljubićem koji je izrazio iskreno zadovoljstvo zbog osvajanja nagrade.
– Teško je naći riječi i opisati taj osjećaj jer smo svi još pod tim dojmom. Nije prošao ni cijeli dan otkako smo primili nagradu a već smo pisali u našu grupu na Facebooku kako se veselimo, kako nas je iznenadilo, kako smo ponosni na sebe zbog tog uspjeha. Mi smo lani svirali na Večernjakovoj domovnici s gospodinom Samirom Vidovićem i njemu zahvaljujemo što nas je uveo u to, što smo dobili ideju o nominaciji i u konačnici pobijedili. Hvala Bogu, našim obiteljima, našim prijateljima i našoj Misiji (HKM u Wuppertalu) i ekipima gdje smo sve nastupali. Kroz njihovu podršku mi smo pobijedili. Puno nam to znači, hvala imm rekao je na početku razgovora Luka Ljubić.
Možete li malo pojasniti ulogu g. Samira Vidovića s kojim ste prošle godine nastupili?
Gospodin Samir Vidović bio je član poznatog TS Bisernica iz Wuppertala koja je bila pozvana da nastupi na Večernjakovoj domovnici 2024. u Bad Homburgu. Međutim, kako TS Bisernica nije više nastupala, Samir Vidović je preporučio nas kao mladi tamburaški sastav iz Wuppertala i za to smo mu jako zahvalni. Zahvalni smo posebno i organizatorima Večernjakove domovnice koji su nas na prijedlog g. Vidovića pozvali i omogućili naš nastup. Gospodin Vidović nas je upoznao s Večernjakovom domovnicom i preko njega smo dobili ideju o nominaciji.
Kada ste osnovali TS Hrvatski čuvari i kako ste počeli svirati zajedno?
Počeli smo svirati 2020. godine kroz folklornu skupinu Zagreb pri Hrvatskoj katoličkoj misiji Wuppertal. Ideja je potekla od pokojnog prvog voditelja folklora u HKM Wuppertal Pišta Bablia bez kojeg mi ne bi nikad dotakli tambure jer ne bi bilo mogućnosti.
Na samom početku nakon osnivanja našeg sastava imali smo dvije do tri probe s Mariom Malešom kao učiteljem, inače članom TS Bisernica i onda je došla korona. Nije bilo škole, nisi smio izaći vani i iz čiste dosade mi smo svirali tamburice koliko smo mogli sami po sluhu. Kada su epidemiološke mjere ukinute i kada se moglo slobodno družiti, mi smo se članovi našeg sastava sastali i svirali nekoliko pjesama. Prva je bila Ne dirajte mi ravnicu i onda smo pomislili da bi moglo “nešto” biti od našeg zajedničkog sviranja. Nismo mogli tada ni pretpostaviti da ćemo za nekoliko godina osvojiti Večernjakovu domovnicu i nastupati i biti poznati po cijeloj Njemačkoj, tome se nismo nadali. To je došlo kroz naš trud i našu volju za sviranjem i nastupanjem. Ja osobno još ne mogu vjerovati koju karijeru mi imamo. Skoro svaki vikend mi smo negdje na svirci i na nastupu. To je stvarno jedno čudo.
Ništa me ne čini sretnijim nego kada sviram s dečkima i to vrijedi za sve nas. Naša je to strast, najbolja ideja koju smo ikada imali u životu.
Kakvu je zaslugu za TS Hrvatski čuvari imao pokojni Pišta Babli kojeg ste spomenuli?
Pišta Babli, koji je umro 2022. godine, donio je folklor u Wuppertal i Essen gdje je 1978. godine osnovao prve folklorne skupine. Desetljećima je vodio folklor kroz koji su se razvila mnoga prijateljstva. Želio je da Hrvati budu s Hrvatima, da se čuva naša baština i kultura. Svaka čast Pišti Babliu i svim njegovim uspjesima koje je imao u životu jer bez njega ne bi nikad došlo do toga da bi mi plesali folklor ili da bi takli tamburice, bar ja tako mislim jer ne bi bilo mogućnosti koje je on stvorio. Ja nisam nikad plesao u njegovoj folklornoj grupi jer sam bio premlad ali drugi članovi jesu. On je uvijek htio na nastupima imati živu glazbu za svoje koreografije On je nabavio tamburice koje su bile u Misiji godinama i bez njega ne bi mi imali ni tamburice koje smo posudili iz Misije. Kada je nas prvi put čuo kako sviramo, zaplakao je od sreće.
On je bio nama primjer kako se treba očuvati naša hrvatska kultura i baština. I mi smo htjeli djelovati i biti dio toga da čuvamo našu kulturu, našu tradiciju i da budemo ponosni na hrvatsku kulturu i na našu hrvatsku grudu. Zato i jest naziv našeg sastava TS Hrvatski čuvari. Nismo mi jedini koji nastavljaju Pištin rad ali se trudimo.
KKI (Kroatische Kultur Initiative) je organizirala feštu za Pišta Bablia pod nazivom Ne dirajte mi ravnicu zato što je to bila prva pjesma koju je on čuo od nas, od našeg sastava TS Hrvatski čuvari.
Gdje ste sve nastupili do sada?
Svirali smo u Wuppertalu, Kölnu, Essenu…, po cijeloj Sjevernoj Rajni i Vestfaliji a ponekad i izvan NRW-a. Za vrijeme Europskog nogometnog prvenstva 2024. svirali smo u Berlinu i Leipzigu.
Gdje ste svirali u Berlinu i Leipzigu?
Svirali smo na mjestima gdje je bio skup hrvatskih navijača, na putu za stadione i u kafićima gdje su bili većinom hrvatski navijači. U Berlinu smo svirali na Kurfuerstendammu. Svirali smo na mjestima na kojima je bilo dozvoljeno.
Sada za ovu godinu imamo zakazan nastupe u Francuskoj, u Švicarskoj na Folklorijadi i u Belgiji, u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Antwerpenu gdje ćemo nastupiti zajedno sa zborom iz Wuppertala. U Luksenburgu ćemo nastupit 9. svibnja na Dan Europske Unije. To je u Luksemburgu praznik i slavi se tako da se svake godine predstavi po jedna zemlja članica EU-a. Ove godine bit će predstavljena Hrvatska pa su nas pozvali. Poslije službenog nastupa bit će fešta. Sljedeće nedjenje svirat ćemo u Parizu, povodom Nogometnog prvenstva Lige nacija .
To je jedna fantastična “europska turneja”? Kako se osjećate na putovanju?
Putovanja su uvijek posebna, uvijek je lijepo zajedno biti i vidjeti nove gradove. Uživamo nakon svirke, družimo se, malo popričamo i upoznamo novi grad.
Kako su saznali za vas i u Švicarskoj i u Parizu i u Luksemburu i Berlinu….?
Većinom kroz naše nastupe jer dijelimo kontakte a svi kontakti izvan Sjeverne Rajne i Vestfalije su nastali preko društvenih mreža i tako su i pozivi stigli kroz ta poznantva.
Na kraju je Luka Ljubić još jedanput zahvalio svima koji su ih podržali i glasovali za TS Hrvatski čuvari:
Hvala svima koji su za nas glasovali i koji su nas podržali; na prvom mjestu našim roditeljima koji su nas odgojili da znamo da smo Hrvati jer sve dolazi iz kuće. a najvažnije je što smo naučili hrvatski jezik. Bude nam žao kada mladi Hrvati ne govore hrvatski. Treba se više držati do jezika.. Hvala našim roditeljima koji su nas odgojili u tome i svim drugima koji su nas pratili na tom putu, koji su nam dali savjete i bez njih ne bih nikada uspjeli. I hvala mojim roditeljima jer su nam dali prostoriju u kojoj vježbamo od početka besplatno.
Fenix-magazin/MD/Jasna Lovrinčević
