Dok potomci hrvatskih iseljenika žele istraživati, njegovati i što više doznati o domovini svojih predaka, ta domovina će ostati čvrsta i toliko spominjana, nevidljiva, nit koja ih spaja sa zemljom svojih korijena.
Piše: Marijana Dokoza
Tomaso Gianquito (19), Gioele Iacosso (20) i Lorenzo Stilla (18), mladi su Talijani čiji su preci prije 600-tinjak godina s hrvatske obale doselili u u talijansku regiju Molise.
Oni ne znaju puno o putu svojih predaka, ali su odlučili „poći“ u suprotnom putu i o svojim precima doznati što više mogu te biti budući lobisti Hrvatske.
Sva trojica žive u mjestašcu Acquaviva Collecroce, koje se nalazi u pokrajini Campobasso u regiji Molise, a koje broji nešto manje od 600 stanovnika.
Kad bi ljude na hrvatskoj obali upitali o moliškim Hrvatima, vjerojatno bi malo njih znalo nešto više o toj hrvatskoj iseljeničkoj zajednici. No, u novije vrijeme to se mijenja jer postoje mladi ljudi, poput ove trojice moliških Hrvata kojima je stalo da doznaju što više o svom podrijetlu, ali i da ih upozna domovina njihovih predaka.
Tomasu, Gioelu i Lorenzu je to jako važno. Stoga su se odlučili priključiti programu Hrvatske matice iseljenika Eco Heritage Task Force.
Već nekoliko dana borave u Zadru s još desetak potomaka hrvatskih iseljenika iz cijeloga svijeta i volonterski su uključeni u ekološku obnovu i očuvanje hrvatske baštine u lokalnim zajednicama. Uče hrvatski jezik, druže se, bave korisnim radom, ali i zabavljaju. Dani u Zadru i okolici ostat će im nezaboravno iskustvo iz kojeg su se izrodila nova prijateljstva.
Tomaso kaže kako mu je ovo iskustvo jako važno u izgradnji njegove psihološke i socijalne osobnosti. Smatra kako su se jako dobro integrirali u grupu mladih ljudi unatoč jezičnoj barijeri koja postoji između njih trojice i ostalih u grupi.
Priča o njihovim precima doista je zanimljiva i predmet je mnogih istraživanja. Nikada nije utvrđeno točno vrijeme useljenja hrvatskih doseljenika u Molise, ali prema nekim istraživanjima smatra se da su doselili u 14. stoljeću, u vrijeme kada su se hrvatski prostori nalazi pod udarom osmanskih osvajanja.
Moliški Hrvati stoljećima nisu imali osobite veze sa zemljom iz koje su pred Osmanlijama izbjegli njihovi predci. Zahvaljujući svećenicima i časnim sestrama iz Hrvatske, to se počelo mijenjati kroz 20. stoljeće.
Zbog protoka vremena i stapanja s većinskim talijanskim pučanstvom, zapravo je pravo čudo što još postoje mladi ljudi koji su voljni istraživati svoje hrvatsko podrijetlo.
Lorenzo Stilla smatra da je važno upoznati se s hrvatskom kulturom i jezikom zbog sebe, ali i svojih predaka koji su prije 500-600 godina podigli hrvatsku zajednicu u Italiji.
-Oni zaslužuju da mi znamo tko su bili i odakle su došli, kaže ovaj 18-godišnji mladić.
Sva trojica mladići ističu kako im je dolazak u grupu „Eco Heritage Task Force“ dijelom to omogućio, te im je to ujedno i prilika za nešto novo, kontakte s novim ljudima i nove spoznaje.
-Uključeni smo u aktivnosti preko udruge “Jedna musika” koju vodi predsjednica Antonella D’Antuono. Želimo naučiti hrvatski jezik, doprinijeti zajednici, uključeni smo u razne aktivnosti, puno puta smo gostovali u drugim hrvatskim zajednicama, dočekivali smo članove hrvatskih udruga i klubova iz Hrvatske i drugih zemalja, družimo se upoznajemo i istražujemo svoje podrijetlo, kaže Gioele Iacosso.
Stoljećima su potomci prvih doseljenika u Molise odrastali daleko od domovine i kraja iz kojeg su potekli. Ali na ovim mladim ljudima je sad zadatak da se „vrate doma“. Jer, puno je lakše voljeti ono što poznaješ, a oni sad poznaju djelić domovine iz koje su njihovi preci davno odselili.
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
