Jedna cijena za turiste a druga za domaće ljude, praksa je velikog broja hrvatskih trgovaca, vlasnika restorana, kafića…, već godinama.
Zato nimalo ne čudi što čak i njemački mediji pišu o hrvatski trgovcima, vlasnicima kafića, i restorana, najčešće u Dalmaciji, koji u turistima vide dobru priliku za veću zaradu.
Pogotovo se to odnosi sad u vrijeme korone, kad je manje turista, a koji, prema pričama ugostitelja, gledaju svaku kunu. Deutsche Welle, Bild…, ali i mediji u domovini o ovom fenomenu pišu već godinama. Prije koju godinu “Deutsche Welle” se opširnije pozabavio ovom temom pa su, između ostalog, istaknuli kako u ” nekim restoranima u Hrvatskoj postoje posebne cijene za strane goste, a posebne (jeftinije) za domaće posjetitelje, što nije u skladu sa zakonom i pravilima EU”.
O pojedinačnim slučajevima im redovito javljaju njemački građani koji se odmaraju u Hrvatskoj, koji se osjete prevarenima i žele koliku toliku zadovoljštinu, a vide je u prepričavanju svog iskustva iz naše domovine medijima u svojoj zemlji. To našim ugostiteljima nije nimalo na ponos, a još je manje korisno za hrvatski turizam.
Jedan takav slučaj za portal Fenix-magazin.de otkrila je čitateljica iz Njemačke, inače Hrvatica, koja ljetuje u Zadru. S djecom je u ponedjeljak posjetila zadarski Poluotok, koji osim kulturno-povijesnih spomenika te atrakcija poput Pozdrava Suncu i Morskih orgulja, obiluje kafićima i suvenirnicama.
Njezina priča dolazi iz jedne zadarske suvenirnice koja osim suvenira prodaje i odjeću upitnog materijala, ali s cijenama s kojima se, kako kaže čitateljica iz Njemačke, ne može mjeriti ni Sisley, Benetton ili Tom Tailor. Prodaje se i bižunterija, maske za more, kopije torbi čija se stvarna cijena kreće i do 200 eura.
– Uskoro se vraćamo u Njemačku i moja kćer je svojoj rodici koja je bila s nama poželjela kupiti nešto po njezinoj želji. Djecu kao djecu, uvijek privuče šarenilo boja i ponude, pa smo tako zastali ispred jedne suvenirnice. Djevojčica je poželjela ljubičastu torbu, inače kopiju danas popularnih torbi koje nose učenici i studenti. Pitam trgovca za cijenu, priča čitateljica iz Njemačke.
– 150, 180 i 200 kuna – odgovori mlađi muškarac, kojem se po govoru vidi da nije domaći Zadranin.
– O čemu ovisi? – pitam jer su sve torbe iz istog asortimana i iste veličine.
– O boji – odgovara mi.
Već sam kćeri kupovala takvu torbu, ali original i znam da jedino veličina utječe na cijenu, ne i boja.
– Dobro, onda ova ljubičasta – kažem.
– Ta vam je 150 kuna – odgovara on.
– Može, složim se. Usput ga priupitam, mijenjaju li eure, i naravno mijenjaju.
– Koliki je tečaj? – pitam.
– 7.0 kuna, onakav kakav je danas – kaže mi trgovac.
Istina, nisam danas provjerila tečaj, ali ne vjerujem da je baš u dva dana pao s 7.48, na 7.0 kuna.
– Ma ništa, u kunama ću – kažem, ali trgovac ne odustaje.
Govori mi kako mi može dati najviše 7.1, izračuna na brzinu neku računicu kako bi mi jeftinija torba bila da platim u eurima, a on mi vrati u kunama. Nisam ga taj dio najbolje shvatila, ali ostanem pri svome kako plaćam u kunama. Platim, i čekam da mi izda račun za slučaj da uđem u neku drugu suvenirnicu koja će možda imati istu takvu torbu, no trgovac mi zaželi ugodan dan.
– A račun, pitam ga.
– Ako vam izdam račun, moram vam naplatiti više. Inače, cijena te torbe je 200 kuna – govori mi.
– A zašto ste mi onda rekli 150 kuna? – pitam ga.
– Eto, onako. Vidim da ste tu naši domaći, pa sam rekao tu cijenu, inače je skuplja torba, pogotovo ta ljubičasta – kaže trgovac i ostane pri tome da ne izda račun.
Ne znam što bi bilo da sam inzistirala na računu, ali nije mi se dalo raspravljati o toj temi na ovoj vrućini i s troje djece u društvu. No, neki Nijemac, Austrijanac, Poljak, Talijan…, će shvatiti, kao što su shvatili i oni prije njih, i sa sobom u svijet ponijeli lošu sliku Hrvatske. Zbog čega? Zbog 50 kuna, iliti 5-6 eura – govori čitateljica Fenixa.
Fenix-magazin/MD
