Narod je posvuda vjerski, politički, medijski nepismen.!Jer prava istina ostaje javnosti skrivena i rijetko ima globalni karakter. To pokazuje i u nastavku navedeni primjer..
Američki intelektualac židovskog podrijetla Noam Chomsky napisao je sjajnu i strašnu knjigu KOBNO TROJSTVO – Amerika, Izrael, Palestina u kojoj je objasnio korijene trajnog sukoba na Bliskom Istoku. Jednom je izjavio da globalni Imperij, koji ima sjedište u Americi, koristi Izrael i Židove samo kao svoj „bunker” iz kojega kontrolira cijelu regiju koja je bogata naftom. I da zato tamo nikada neće biti mira.
Savjetnici J.Kennedyja 1961. Predložili su da jedna snaga s posebnim zadatkom prouči mogućnost i poželjnost trajnog mira. Oformljena je stručna ekipa koja je radila tri godine . Rezultat njezina rada trebao je ostati tajna, ali ipak se otkrio pa ga je za Washington Post sažeo u pet točaka J.Kennet Galbraith (rođak Petera Galbraitha, bivšeg veleposlanika SAD u Hrvatskoj – i to pokazuje da u politici ništa nije slučajno!).
A tih pet točaka glasi ovako:
1.Rat pruža jedini ovisni sustav za „stabilizaciju i kontrolu” nacionalnih gospodarstava.
2.Rat je osnova koja vladi daje nužnu vlast za osiguranje političke stabilnosti.
3.Rat je sociološki nužan u svrhu kontroliranja opasnih društvenih otpora i antisocijalnih pokušaja.
4.Rat služi nužnom smanjivanju broja stanovnika u jednakim vremenskim razmacima.
5.Rat je glavna pokretačka sila za znanstveni i tehnološki napredak.
Jesu li igdje spomenuli MIR? Ne!
Zašto je u temi poželjnog mira u svih pet točaka na prvom mjestu RAT?
Zato što se ratom ostvaruje veći profit!
Dakle, ratovi nisu posljedica mržnje među narodima ( ili civilizacijama i religijama – kako glasi najnovija globalna podvala!), nego se ratovi planiraju!
Ali to nam neće reći nijedan veliki medij, kao što je televizija, jer oni su u rukama velikih svjetskih igrača!
Zato nam je od presudne važnosti Božja Riječ ! Jer samo Božja Riječ donosi mir, ljubav, istinu, život, svjetlo i radost!
Treba napomenuti da je Chomsky o deset strategija manipulacije pisao je prije nekoliko godina, no u svjetlu gotovo svakodnevnih manipulacija kojima svjedočimo vrijedi podsjetiti na pravila koje je vrlo jasno izložio;
1) PREUSMJERAVANJE PAŽNJE Pažnju javnosti preusmjeravati s važnih problema na nevažne. Prezaposliti javnost poplavom nebitnih informacija, da ljudi ne bi razmišljali i stekli osnovna saznanja u razumijevanju svijeta. 2) STVARANJE PROBLEMA
Ta metoda se naziva i “problem-reagiranje-rješenje”. Treba stvoriti problem, da bi dio javnosti reagirao na njega. Na primjer: izazvati i prenositi nasilje s namjerom, da javnost lakše prihvati ograničavanje slobode, ekonomsku krizu ili da bi se opravdalo rušenje socijalne države. 3) POSTUPNOST PROMJENA
Da bi javnost pristala na neku neprihvatljivu mjeru, uvoditi je postupno, “na žličicu”, mjesecima i godinama. Promjene, koje bi mogle izazvati otpor, ako bi bile izvedene naglo i u kratkom vremenskom roku, bit će provedene politikom malih koraka. Svijet se tako vremenom mijenja, a da to ne budi svijest o promjenama. 4) ODLAGANJE
Još jedan način za pripremanje javnosti na nepopularne promjene je, da ih se najavljuje mnogo ranije, unaprijed. Ljudi tako ne osjete odjednom svu težinu promjena, jer se prethodno privikavaju na samu ideje o promjeni. Osim toga i “zajednička nada u bolju budućnost” olakšava njihovo prihvatanje. 5) UPOTREBA DJEČJEG JEZIKA
Kada se odraslima obraća kao kad se govori djeci, postižu se dva korisna učinka: javnost potiskuje svoju kritičku svijest i poruka ima snažnije djelovanje na ljude.Taj sugestivni mehanizam u velikoj mjeri se koristi i prilikom reklamiranja. 6) BUĐENJE EMOCIJA
Zloupotreba emocija je klasična tehnika, koja se koristi u izazivanju kratkog spoja, prilikom razumnog prosuđivanja. Kritičku svijest zamjenjuju emotivni impulsi (bijes, strah, itd.) Upotreba emotivnog registra omogućava pristup nesvjesnom, pa je kasnije moguće na tom nivou provesti ideje, želje, brige, bojazni ili prinudu, ili pak izazvati određena ponašanja. 7) NEZNANJE
Siromašnijim slojevima treba onemogućiti pristup mehanizmima razumijevanja manipulacije njihovim pristankom. Kvaliteta obrazovanja nižih društvenih slojeva treba biti što slabija ili ispod prosjeka, da bi ponor između obrazovanja viših i nižih slojeva ostao nepremostiv. 8) VELIČANJE GLUPOSTI
Javnost treba poticati u prihvaćanju prosječnosti. Potrebno je uvjeriti ljude da je (in, u modi), poželjno biti glup, vulgaran i neuk. Istovremeno treba izazivati otpor prema kulturi i znanosti 9) STVARANJE OSJEĆAJA KRIVNJE
Treba uvjeriti svakog pojedinca da je samo i isključivo on odgovoran za vlastitu nesreću, uslijed oskudnog znanja, ograničenih sposobnosti ili nedovoljnog truda. Tako nesiguran i potcijenjen pojedinac, opterećen osjećajem krivnje, odustat će od traženja pravih uzroka svog položaja i pobune protiv ekonomskog sistema. 10) ZLOUPOTREBA ZNANJA
Brz razvoj znanosti u posljednjih 50 godina stvara rastuću provaliju između znanja javnosti i onih koji ga posjeduju i koriste, vladajuće elite. “Sistem”, zaslugom biologije, neurobiologije i praktične psihologije, ima pristup naprednom znanju o čovjeku i na fizičkom i na psihičkom planu.
(Uz dopuštenje autora korišteni ulomci iz knjiga Vikar Crkve Naše Gospe i Uoči progona)
Fenix Mgazin/ don Anđelko Kaćunko
