U jednoj noći, onoj koja je trebala biti najradosnija, dogodila se velika tragedija koja nas je sve obavila nemjerljivom tugom.
Piše: Dr. Jure Burić
Osmero mladih ljudi u dobi niti po dvadeset godina tiho usnuše. Po nepotvrđenim informacijama otrovali su se ispušnim plinovima agregata. Zaviše u crno svoje obitelji, cijeli Posuški kraj i sve ljude koji s ovom neupamćenom tragedijom suosjećaju.
Bože moj, na kakve nas sve kušnje ne stavljaš? Samo koji dan ranije umrlo je sedmero ljudi u tragičnom potresu na Banovini, dnevno ih još na desetke umire od ili s koronavirusom, na cestama ginemo….
Slabi smo i nemoćni, a opet s kršćanskon nadom i odlučnošču moliti Te i moliti, samo moliti i vjerovati da si ove naše nevolje uklopio u naše spasenje koje do duše ne razumijemo, ali ga prihvaćamo.
A djeca su se samo htjela proveseliti, dočekati Novu i u njoj zaželjeti sebi i drugima sve ono lijepo što se u takvim prigodama zaželiti može.
Sudbina je htjela nešto posve drugo i tim mladim ljudima na pragu života oduzela je život. Roditeljima i njihovim obiteljima donijela je neizmjernu tugu i ono vječito „zašto“.
Zašto živi starac od devedeset i više godina, a umire dijete od dvadeset i manje godina godina? Zašto još uvijek držiš one koji su u životu sve dali, a ne daš priliku onima koji tek nešto trebaju dati? Zašto???
Puno je ovih zašto, a čujemo samo muk koji nam iznova ostavlja pitanja opet bez odgovora!
Jesmo li svojim životima i sami ovakve nevolje prizvali? Ne znam, ali znam da moramo biti bolji i čestitiji ljudi u svakodnevnom životu i u vjeri čvršći. Stoga primi Svemogući Bože ovu mladost u svoje Očinsko krilo, podari im svoj mir, a nama što za svojom braćom i sestrama tugujemo daj utjehu i kršćansku nadu koja će jednoga dana završiti našim USKRSOM gdje neće biti ni tuge, ni bola, ni suza!
Fenix-magazin / SIM/ Dr. Jure Burić
