Otkrijte 10 najlošije plaćenih zanimanja u Njemačkoj. Iznenađujuće niske plaće u poslovima ključnima za funkcioniranje društva. Što se može učiniti protiv niskih primanja?
U svijetu u kojem troškovi života stalno rastu, teško je zamisliti da postoje zanimanja koja se, unatoč svojoj važnosti, plaćaju vrlo skromno. No upravo je to slučaj u Njemačkoj. Mnogi ljudi bore se sa svojim prihodima kako bi sastavili kraj s krajem. Ovih deset zanimanja, prema pisanju „wmn.de“, najlošije su plaćena u Njemačkoj.
Tužna stvarnost plaća
Nije tajna da nisu svi poslovi jednako plaćeni. U Njemačkoj postoji niz zanimanja koja, unatoč svojoj društvenoj važnosti, moraju opstati s niskim primanjima. Klasičan primjer su poslovi čišćenja. S prosječnom bruto plaćom od 2.493 eura za puno radno vrijeme, nalaze se na samom vrhu najlošije plaćenih zanimanja. Ovi poslovi ključni su za čistoću i higijenu, ali financijsko priznanje izostaje.
Pogled na brojke
Prema priopćenju Saveznog statističkog ureda, na upit skupine Bündnis Sahra Wagenknecht u Bundestagu, poslovi čišćenja nisu jedini ispod granice pristojne zarade. Poljoprivredna zanimanja slijede s prosječnom bruto plaćom od 2.531 euro mjesečno. Ni u turizmu, hotelijerstvu i ugostiteljstvu situacija nije mnogo bolja: ondje je prosjek 2.634 eura. Popis slabo plaćenih zanimanja je dug i uključuje i hortikulturu, proizvodnju hrane te tekstilnu industriju.
Pregled poslova:
Čistač/ica (2.493 eura)
Poljoprivredna zanimanja (2.531 eura)
Turizam, hotelijerstvo i ugostiteljstvo (2.634 eura)
Hortikultura i cvjećarstvo (2.672 eura)
Proizvodnja hrane (2.724 eura)
Tekstilna i kožarska zanimanja (2.724 eura)
Prodajna zanimanja (2.845 eura)
Završni građevinski radovi/interijeri (2.845 eura)
Obrada plastike i drva (2.943 eura)
Vozači/vozačice (2.999 eura)
Zašto su ovi poslovi tako slabo plaćeni?
Zašto se na ovom popisu nalaze upravo zanimanja ključna za funkcioniranje sustava? Na to pitanje nema jednostavnog odgovora. Upravo su ti poslovi važni za društvo, ali nisu dovoljno plaćeni i time ne dobivaju zasluženo priznanje.
Što učiniti protiv niskih plaća?
Jedna od mogućnosti je minimalna satnica, koja prema Njemačkom savezu sindikata trenutačno iznosi 12,41 euro po satu. Druga opcija je bezuvjetni osnovni dohodak, kako predlaže „wmn.de“. Ta ideja podrazumijeva da svi građani, neovisno o zaposlenju, dobivaju određeni neoporezivi iznos novca. Takav bi dohodak mogao rasteretiti ljude s niskim primanjima i pružiti sigurnost samozaposlenima.
Business Punk provjera
Istina o njemačkom sektoru niskih plaća: “sistemska važnost” više je marketinški pojam bez financijskih posljedica. Tko zaista želi nešto promijeniti, mora govoriti o kolektivnim ugovorima, a ne o aplauzu s balkona. Samo 43 posto zaposlenih još radi prema kolektivnim ugovorima, a taj udio opada. Bezuvjetni osnovni dohodak ostaje utopija dok nijedna stranka ne razradi njegovo financiranje. Realnije rješenje su sektorske minimalne plaće, poput onih u sektoru njege, gdje je donja granica 15 eura. Tvrtke koje se oslanjaju na jeftinu radnu snagu profitiraju od državnih dodataka – skrivene subvencije na teret poreznih obveznika. Neugodna pitanja ostaju: zašto država nadoknađuje razliku umjesto da poslodavce obveže na pravedne plaće? Oni koji donose odluke i žele održive poslovne modele, moraju uračunati poštene plaće – sve ostalo je izrabljivanje s rokom trajanja.
Fenix-magazin/DP/MMD
