Mudre izreke 9 : 10 „Gospodnji strah početak je mudrosti, a razboritost je spoznaja Presvetog.“
Za Fenix-magazin piše: Tonćo Ladan
Kao u svakom vremenskom periodu ljudskog razvoja, tako i u ovom današnjem, ističe se slika s posebnim obilježjem čovjeka kao jedinog svjesnog stanovnika planete Zemlje. Slika njegovog ljudskog života u kojoj on radi, troši, stvara i razara. Danas nas je kao nikad prije osam milijardi ljudskih bića koja dišu, jedu, spavaju i svaki u svom poslu ide prema svom cilju baveći se najraznovrsnijim stvarima dostupnim njegovom kao nikad prije razvijenom umu. Na tom životnom ljudskom putu surađuju jedni s drugima ili su u sukobu u želji prevlasti. Umiru ali se stalno rađaju i to više nego što umiru. Ti novi što dolaze razvijaju nove tehnologije nepoznatih djelatnosti od kojih je smrt odvojila umrle.
Zahvaljujući svom razvitku danas je cijeli svijet postao povezan kao jedno selo i nikad ranije nije imao jasniju sliku cijelog čovječanstva u potrazi za rješenjem promjena koje su nastale u posljednjim decenijama njegovog razvoja s prijetnjom njegovog uništenja. Svjesnost tog novog nazovimo ga preokreta pojačala je njegov uvijek prisutni strah u kojem je čovjek konačno shvatio prirodu preokreta koja je nastala u njemu samom i oko njega. Strah mu je postao misao u umu.
Što je strah?
Strah je urođena, genetski programirana reakcija koja nastaje usred opažanja ili očekivanja stvarne ili zamišljene opasnosti. Za strah također možemo reći da je to primarna emocija poput sreće, tuge, iznenađenja, ljutnje ili gađenja. Glavno obilježje straha bio on paničan ili realno izazvan, je to da on neko vrijeme raste dok ne dostigne svoj maksimum a nakon toga počinje da opada. Zato se i kaže da je strah biološki uvjetovan, predvidiv i determisan.
Strah može pokrenuti ideja u vezi s nečim neugodnim, iz imaginarnih razloga, bez temelja ili racionalne logike, a može biti produkt poticaja koji kod pojedinca izaziva anksioznost i nesigurnost. Ako bi danas tražili riječ koja karakterizira psihološko stanje modernog čovjeka onda je to riječ strah. Svatko od nas osobno tijekom svog života doživljavao je i slušao o strahu. Plašili su nas i plašili smo se. Uplašeni, bili smo laka meta za upravljanje i manipulaciju u našem svakodnevnom životu. Kulturološki gledano strah je ušao u sve pore modernog društva pa tako i u svakog pojedinaca kao prividan, kao stvaran, udaljen i blizak.
Problem čovjeka koji se plaši postao je općeljudski problem. Problem je prisutan kod svih naroda jer strah ne poznaje granica, zahvaća sve ljude bez obzira na područje u kojem žive. Što je o njemu više razmišljao, što se više trudio da ga dokuči i shvati, to je on više bio prisutan, serviran kao teret iste težine, različitih osobnosti. Tako je za čovjeka koji se plaši, strah postao više od uobičajenog tereta, postao je svakodnevni neprijatelj kojeg mora da pobijedi, da bi išao dalje u novi strah u novu pobjedu sa starim, novim vidljivim ožiljcima straha.
Uzroci takvog globalnog stanja
Znanstvenik, nobelovac Harold Urey koji je sudjelovao u američkom projektu Manhattan prilikom stvaranju atomske bombe, nakon što su bačene na japanske gradove Hirošimu (6. kolovoza 1945.) i Nagasaki (9. kolovoza 1945.) kad je ubijeno i ranjeno preko 200.000 ljudi; a svijet je tad zakoračio u atomsko, odnosno nuklearno doba. Zapanjen tim strašnim učinkom Urey je proročanski izjavio:”Jest ćemo u strahu, spavat ćemo u strahu, živjet ćemo i umirati u strahu.“
Danas kad prve atomske bombe u poređenju s novim nuklearkama, izgledaju poput igračaka a prisutne su kao potencijalna prijetnja svakog novog rata, nikog ne iznenađuje da je današnji svijet prožet nuklearnim strahom, a nije niti čudo! Vijesti koje gledamo, čitamo ili slušamo svakog dana, objavljuju zastrašujuće izvještaje o ratu u Ukrajini gdje se svakodnevno u indirektnom sukobu susreću dvije nuklearne sile. U Aziji također raste prijetnja koja lako može prerasti u nuklearni sukob između Kine i Amerike.
Zatim smo suočeni različitim vidovima nasilja u okolini gdje živimo, terorizmom i zagonetnim bolestima od kojih nitko nije zaštićen. Različitim vijestima ljude se upoznaje o novim smrtonosnim virusima, tumorima i različitim zaraznim bolestima. Takvi izvještaji u nama bude strah da bi i nas ili članove naše obitelji mogle fizički onesposobiti ili čak lišiti života. I doista, kad vidimo kako zdravi i snažni ljudi obolijevaju i propadaju, teško je ne strahovati da bi se isto moglo desiti i nama ili našim voljenima.
Dodajmo tome ekološke probleme. Zagađivanje okoliša, nekontrolirana sječa šuma, izumiranje biljnih i životinjskih vrsta te globalno zagrijavanje su vijesti kojim nas se neprestano podsjeća na ugroženost i opstanak našeg planeta a samim tim i nas ljudi. Zapravo, i samo gledanje uobičajenih večernjih vijesti može izazvati veliki strah i tjeskobu!
Pojedinci u globalnom strahu
Koliko god bila zabrinjavajuća globalna situacija straha, ona najčešće iako je prisutna, ne muči prosječnog čovjeka. Navikao se što bi rekao naš narod. Svakodnevni životni problemi produkt globalizacije s kojima se on svakodnevno susreće za njega postaju strašan problem i izvor straha.
Mnogi koji dugi niz godina u istoj firmi naporno rade, boje se da će ostati bez posla. Otkazi, zatvaranje tvornica, jaka konkurencija na radnom mjestu i previsoki zahtjevi poslodavaca stalno ljude drže u strahu od gubitka zaposlenja. Zatim tu je nezaobilazan strah od porasta životnih troškova i vrtoglavog pada standarda, kojim se svakodnevno povećava broj siromašnih ljudi. Odgovornost za takvo stanje se prebacuje na financijske krize koje se neprestano ponavljaju ili obnavljaju u proteklim godinama.
Djeca, mladi, ostarjeli
Žalosno je da čak i mala djeca usred nestabilnih obitelji i sve više rastavljenih brakova osjećaju strah, misleći da ih njihovi roditelji ne vole i da su oni uzrok roditeljskih neslaganja. Bez obzira na okolnosti u kojima dolaze na svijet, sva djeca svojim rođenjem, trebala bi imati pravo na sretno i bezbrižno djetinjstvo, tijekom kojeg neće doživljavati neugodnosti. Nažalost za mnogu djecu to je tek neostvaren san.
Posljedice vremena straha u kojem se nalazi ljudski rod odražavaju se na njih ugrožavajući njihovo pravo na bezbrižno djetinjstvo, prisiljavajući ih da se snalaze sami u potrazi za zaštitom koju trebaju i ljubavi koja im nedostaje.
Mladi u ovom izuzetnom vremenskom razvoju čovjeka, strahuju da nisu dovoljno dobri da bi bili prihvaćeni od svojih vršnjaka. Sama pomisao odbačenosti stvara osjećaj straha, praćen pomanjkanjem samopouzdanosti sa zaključkom, da je problem u njemu samom. Iz tog razloga mladi se okreću socijalnim medijima u kojima pronalaze prihvatljivo oblikovane životne stilove kopirajući ih. Pritom gube iz vida veoma važnu činjenicu ako u potpunosti kopiramo uzore, vlastiti potencijali ostaju zapostavljeni. Bez vlastitih osobnosti s površno oblikovanim identitetom, bez inicijative osobnog razvoja, skloni su problematičnom ponašanju u sredinama gdje žive. Rezultat takvog odnosa prema životu je da sve više mladih ljudi ostaju živjeti sa svojim roditeljima poslije 25 ili 30 godine svog života, evidentirani u socijalnim službama kao izdržavana lica.
Zbog previše slobodnog vremena ulaze u pogrešna društva, odaju se alkoholu, drogi, a što je još opasnije počinju tražiti neprijatelja koji im je oduzeo nepostojeće mjesto u društvu, posao koji nemaju, život koji traže. Takav stav uz takve okolnosti su odlična podloga za jačanje nacionalizma i mržnje prema strancima u njihovoj zemlji. To je dovelo do toga da je današnja omladina postala izvor agresije u kojoj se izgubila čistoća morala, a život je postao samo potrošni materijal a njegovi nosioci naivni potrošači.
Ostarjeli kojih je sve više strahuje od napuštenosti, zanemarivanja i nesigurnosti samog života. Nedovoljne penzije za normalan život učinile su starije osobe teretom društva s jedne strane, a s druge strane poželjnim biračkim tijelom kojim je lako manipulirati dajući mu prividan značaj tijekom izborne kampanje. Dodajmo tome strah koje izazivaju staračke promjene, zatim strah od gubitka samostalnosti i usamljenosti, bolesti, kao i strah od odlaska u dom za umirovljenike te na kraju strah od smrti. Strah i samo strah koji dovodi do pojave ageizma tj. do procesa sistematske diskriminacije ljudi samo zato što su stari.
Postoji li izlaz?
Jedna stara izreka kaže : ”U svakom zlu ima i nešto dobra.“ To je jednostavna konstatacija kad želimo reći da bez obzira na to koliko teška i neugodna bila situacija, uvijek se može pronaći razlog za nadu u bolje sutra. Naime postoji strah, koji nam može donijeti miran i siguran život u ovom vremenu straha.
Kakav je to strah?
Odgovor nalazimo u Biblija najrasprostranjenijoj knjizi na svijetu, ona je najveći priznati spomenik historije i kulture, a za vjernika to je pisana Božja riječ upućena čovječanstvu. U Mudrim izrekama nalazimo biblijsko načelo po kojem trebamo živjeti u vremenu straha.
Mudre izreke 9 : 10 „Gospodnji strah početak je mudrosti, a razboritost je spoznaja Presvetog.“
U ovom biblijskom načelu jasno nam se kaže da je osjećaj straha Božjeg, izvrsna osobina koju trebamo imati u sebi. Ovdje nije riječ o bolesnom strahu od kazne, nego o zdravom strahopoštovanju prema Bogu i njegovim zapovijedima. To je zdrav strah i djeluje kao snažna motivacija da se približimo Bogu da bi osjetili njegovu ljubav.
Često se mi ljudi nazivamo djecom Božjom, shodno tome Božji strah stavlja čovjeka u djetinji odnos prema svome Ocu, poziva na suradnju s Ocem koji voli svoje dijete i koji zna što je najbolje za njega da bi imao miran i sretan život, umirujući ga u ovom svijetu prepunom straha.
Što je mudrost?
Bez Božjeg straha ne možemo upoznati svog Stvoritelja niti steći Božje znanje s kojim ćemo pobijediti sve strahove ovog svijeta. A budući da je znanje neophodno da bismo imali mudrost, može se reći da je strah pred Bogom, ujedno početak mudrosti. Mudrost podrazumijeva sposobnost uviđanja stvarnog stanja stvari i korištenje tog znanja kako bi se riješili problemi, postigli ciljevi, izbjegle ili spriječile opasnosti ili kako bi se drugima pomoglo da tako postupaju.
Mudrost je vrlina mudrih i nije puka teorija. Božja mudrost je primjenjiva u praksi ako slijedimo Božja uputstva puni strahopoštovanja prema njemu. Osim toga, osoba koja nema straha pred Bogom, koliko god znanja imala, neće imati mudrost, odnosno znanje, da bi ga koristila na praktičan način, oslobođena životnih strahova ovog svijeta.
Kvaliteta našeg života jako je duboko povezan s kakvim osjećajem straha živimo i s kojim provodimo dane. Da li je to strah kojim nas opterećuje ovaj svijet ili je to oslobođavajući Božji strah. Izbor je na nama kojem ćemo strahu dati prioritet.
Fenix-magazin/SIM/Tonćo Ladan
