Brojni narodi su kroz svoju povijest na osnovu događaja, ponašanja ili raznih pojava koje se nerijetko ponavljaju, izrekli, usvojili, poučne izreke ili narodne poslovice.
Piše: Tonćo Ladan
Narodna poslovica kao takva je postala izreka koja se ne samo često citira, nego pruža savjet iz bogate životne pouke koja se brusila stoljećima. Kroz poslovicu se savjetuje određeno ponašanje ili se ukazuje što će se dogoditi ili što će se poduzeti jer poslovicom se uvijek izražava stečeno iskustvo jednog naroda. Kad je poslovica primjerena situaciji, ona potiče čovjeka na razmišljanje, pomaže mu da bolje razumije stvari i može ga potaknuti da učini ono što je ispravno. Jedna od najpoznatiji bosanskohercegovačkih poslovica glasi ” sačuvaj me Bože njihove dobrote”.
Dobrota
Dobrota je osobina onoga koji je dobar,to je moralna odlika, vrlina, spremnost za pružanje pomoći drugome, ukupnost svojstava, koja isključuju nanošenje zla. To je pozitivno svojstvo i očituje se u činjenju dobra i pomaganju drugima. Čovjek ima svoju mjeru za dobrotu, on je procjenjuje onim što vidi, čuje, prihvata i mjeri je svojim osjećajima. Dobrota je dakle bit samog čovjekovog postojanja, sve pozitivno, ljudsko, ogleda se u njoj.
Kako se tad u narodu ustalila poslovica „sačuvaj me Bože njihove dobrote“?
Postoje ljudi koji tijekom svog života ili tijekom obavljanje određene funkcije mogu da iskazuju dobrotu ali to ne čine. Ne čine iz jednostavnog razloga jer misle samo na sebe, nisu dobri i jer iskazivanje svakodnevne dobrote ne privlači nikakvu pozornost. Nema pompe, ne govori se o njoj, ne piše se o toj iskazanoj milosti, na hvali se dobročinitelj. Ali kad se desi kakva katastrofa i kad su sve oči uprte u nju, prvi koji se jave su upravo oni koji su na ovaj ili onaj način kumovali toj katastrofi, iskazujući svoju lažnu dobrotu jer privlači pozornost, skreće pažnju na dobrotvora i naravno pokriva njegovo dugogodišnje neiskazivanje ljudskosti, odnosno dobrote.
Lažni dobrotvori svjesni svoje okoline, svojih prikrivenih grešaka, koriste svoju lažnu dobrotu, koja ima prvenstveno uvjeravačku funkciju, njihovog zalaganja za dobrobit zajednice. U tome naravno prednjače političari na vlasti koji se u trenutku pretvaraju u osjetljivog dobrotvora infiltriranog u narod koji treba pomoć. Treba dobrotu da bi se umirio u svom beznađu.
Ono što je interesantno, da u tom iskazivanju lažne dobrote ne sudjeluju samo političari na vlasti već svi sudionici političkog života, utrkujući u tome da njihova dobrota bude što očitija, razumljivija i da se prihvati kao nesebična, neprestana briga. Oni to čine bez ikakve grižnje savjesti, unatoč svim činjenicama, očiglednosti, da je to samo još jedna prevara u nizu. Prevara kojom će se izigrati, povrijediti, osiromašiti, mali čovjek zarobljen svojim opstankom, da prihvata i slamku spasa s kojom će potonuti u nesebičnom iskazu te nazovi dobrote.
Kako je moguće da to čine?
Ljudske katastrofe, nedaće, su dio ljudskog života i uvijek se iznova ponavljaju da je teško odrediti granicu gdje jedna katastrofa završava i gdje počinje druga. Ljudi jedne katastrofe ostave taj jauk bespomoćnosti, da bi udario nove generacije opomenom. Kad osjete taj udar nove generacije zaklinju se, uvjeravaju sami sebe, kako oni neće ponoviti greške iz prošlosti, da će u njihovom slučaju biti sve drugačije. Da se takvo što ne smije i neće ponoviti, dok se ne ponovi i dok sami ne osjete iskazanu dobrotu, da bi samo ponovili poslovicu koju su zaboravili iz koje ništa nisu naučili „sačuvaj nas Bože njihove dobrote“, odnosno onih koji se hvale tom dobrotom uzrokovanom katastrofom.
Katastrofe
Katastrofe se definiraju kao snažne, nagle i destruktivne promjene u okolišu koje nisu prouzročene ljudskim aktivnostima, zbog pojava kao što su poplave, potresi, vatre i uragani. Utiču na živote ljudi, kao i na ekonomsku stabilnost, zaštitu životne sredine, smanjuju razvojni potencijal zemlje, i predstavljaju rizik po ekonomsku i društvenu stabilnost.
Pri tom razumijevanju katastrofe, važno je istaći činjenicu da prirodne pojave poput poplave ili potresa, ne moraju uvijek da se pretvore u katastrofu ako se informirano djeluje na prepoznavanju, smanjivanju rizika, izloženosti stanovništva u određenom području. Naravno sve to treba činiti u skladu s prirodom a ne protiv nje. Potrebna je iskrena želja da uradite nešto dobro za zajednicu koja vam je ukazala povjerenje vjerujući da ćete to učiniti.
Dobrota se ogleda u redovnom održavanju riječnih korita, o planskoj sjeći šuma, uzimajući u obzir antropogene aktivnosti pri izdavanju dozvola za gradnju kamenoloma, turističkih centara i brdskih naselja. Dobrota se iskaziva u suradnji s ekspertima iz oblasti zaštite životnog prostora. Mnogo načina da se iskaže dobrota ali iz nje nema koristi, za onog koji može da je iskazuje na takav način.
Korist
Korist proizilazi iz korupcije i organiziranog kriminala o toj činjenici cvrkuću i bosanskohercegovački vrapci. Iz tog cvrkuta proizilazi da su određene istražne radnje u Bosni i Hercegovini pokazale i još uvijek pokazuju, da su i visokorangirani političari uključeni u koruptivne radnje, a neki od njih i u organizirani kriminal. U takvom društvenom uređenju, u lancu nazovimo ga lažne dobrote, uvučeni su policija, pravosuđe i neke druge sigurnosne agencije. Sve sa ciljem da se dovedu u pitanje mnoge istrage pokrenute protiv moćnika koji vedre i oblače. Ponekad se izrekne nake osuda nekim ministrima, političarima u vrhu političkih stranaka, Da bi samo potvrdila u kakvom stanju je bosanskohercegovačko društvo. U svemu tome se lako zaborave ne tako bitni nelegalni financijski tokovi.
Nada
Nada u bolju budućnost mora i treba da bude u obilježju jednog naroda. U budućnosti koja je pred nama bogatstvo jedne zemlje će se mjeriti kulturnom, vjerskom raznolikošću kao i raznolikošću njene flore i faune. Bosna i Hercegovina sa svojom izmiješanom životopisnom kulturom, prebogatom poviješću svojih naroda i još uvijek u mnogim mjestima netaknutom prirodom, prepune pejsaža koji oduzimaju dah svakom čovjeku budućnosti, ima sve perspektive da se okoristi tim bogatstvom.
Raznolikost njenih naroda se izgubi u tragediji, katastrofi i poveže ih u zajedničkoj solidarnosti, požrtvovnosti, kao najznačajnijem obilježju bosanskohercegovačkog naroda. Drugim riječima kazano u svakoj nevolji dolazi do izražaja ono što jesmo: ljudi istih osjećaja, istih briga i građani iste zemlje.
To neskriveno obilježje prvenstveno treba biti temelj bolje budućnosti. U takvom ozračju padaju u zaborav sve različitosti a zrači obilježje jedinstva i želje da se pomogne. Tim obilježjem se treba ponositi, hvaliti i pokazivati ga ne samo u tragedijama ili katastrofama, nego mu dopustiti da djeluje uvijek u nama. To je nada bolje budućnosti u ljepoti, prelijepe zemlje.
Beznađe
Beznađe se ogleda u tome što je današnja Bosna i Hercegovina zemalja sa najmanjim postotkom zakonom zaštićene prirodne vrijednosti na svijetu. Današnja subverzivna politika misli samo na stjecanje bespravnog bogatstva koja za interese vladajućih moćnika mami primamljivim protuzakonitim nelegalnim ponudama investitore sa pozamašnim provizijama da uništavaju i degradiraju čitave oblasti. Takvih primjera i potencijalnih katastrofa je prepuna Bosna i Hercegovina. Da li se može stati u jednoj takvoj zemlji s neuravnoteženom i neplanskom urbanizacijom, sa zagađivanjem prirode i vodenih tokova, sa neuređenim prostornim projektima neodgovornih pojedinaca? Da li je moguće probuditi odsustvo ekološke i građanske savjesti da bi se izbjegle neke buduće katastrofe? Odgovor leži u bosanskohercegovačkom narodu.
Sačuvaj me Bože njihove dobrote
Iz postojeće bosanskohercegovačke katastrofe poput uspavanog vulkana koji proradi na površinu je izbila spremnost da se pomogne, međusobna suradnja i naši unutarnji osjećaji, koji zapravo pokazuju kakvi jesmo u stvarnosti. Unatoč tome, svjesni smo da to neće promijeniti političku neodgovornost i korumpiranu državu, niti će promijeniti na trenutak zaboravljene uvijek iznova usađivane podjele, mržnje i destrukcije.
U ozračju katastrofe održani su i lokalni izbori koji su pokazali da bosanskohercegovački narod voli djelitelje lažne dobrote. Narod koji svjesno i uporno bira politike podjele, kaosa, mržnje i destrukcije nije žrtva, nego sudionik. Takav narod svjesno, uslijed vlastite moralne korumpiranosti, sam bira da ga kriminalne elite pljačkaju i drže u bijedi, očaju i mržnji, bodreći ih pjesmom i aplauzom. Ovo strašno vrijeme će proći kao i svako drugo a ostat će prikovana za prag mnogih domova poslovica „Sačuvaj me Bože njihove dobrote“.
Fenix-magazin/MMD/Tonćo Ladan
