Izaija 5:20,21 „Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom, koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu, koji gorko slatkim čine, a slatko gorkim! 21 Jao onima koji su mudri u svojim očima i pametni sami pred sobom!“
Piše: Tonćo Ladan
Vrijeme, što je vrijeme?
Kaže se da je vrijeme mjera neprekidne, dosljedne promjene u našem okruženju, obično s određene točke gledišta ili bolje rečeno, vrijeme je razmak između dva događaja. Takvo objašnjenje nam pokazuje da je pojam vremena samorazumljiv i intuitivan, međutim opisati njegovu temeljnu prirodu mnogo je teže. Vrijeme je jedan od najtajnovitiji oblika ljudskog iskustva tako da je vrijeme nemoguće definirati jednostavnim riječima. Možemo reći da vrijeme ”prolazi“, ”ide“, ”leti“, pa čak i da se nalazimo u ”struji vremena“.
No mi zapravo ne znamo o čemu govorimo jer unatoč poznatim definicijama vremena mi smo svjesni da ono ne ovisi o događajima, ono prolazi bez obzira na to da li se nešto događa ili ne.
Danas sukladno navedenom biblijskom stavku mi živimo u vremenu u kome se mnogi ljudi ponose onim čime bi se trebali stidjeti, a stide se onoga čime bi se trebali ponositi. Na taj način svugdje u svijetu stvaraju se retardirana društva koja od svih traže prilagodbu i razumijevanje u okviru ljudskih prava i slobode izbora. U okviru tih prava, sloboda, krše se uobičajene društvene norme.
Društvene norme, što su one?
Norma je riječ latinskog porijekla i znači pravilo. Društvene norme ili društvena pravila su pravila ponašanja ljudi u društvu. Tijekom vremena društvene norme su se mijenjale, što je posljedica promjene društva pod utjecajem različitih uvjeta i utjecaja kojim su se stvarala nova pravila i novi običaji. U svemu tome važno je napomenuti da ustaljene društvene norme na kojima se temelji prošlo i novonastalo društvo su sačuvale svoj prvobitni oblik, one se nisu mijenjale.
Zašto?
Pojedinci kao i različite društvene zajednice u okviru društva u kojem žive ponašaju se i djeluju po prepoznatljivim i utvrđenim pravilima društvenog ponašanja. Ta pravila i norme jednim imenom nazivaju se norme društvene komunikacije. One mogu biti: običajne, moralne, religijske i pravne. Sad ako pojedinci i zajednice djeluju suprotno od duha uspostavljenih normi, to se naziva devijantno ponašanje; a u nekim slučajevima se to ponašanje karakterizira kao vid bolesti koju treba liječiti.
Devijantno?
Devijantno je ono što podrazumijeva kršenje date norme ili devijantno ponašanje je svako ljudsko ponašanje koje u značajnom mjeri odstupa, odnosno krši društvene norme jedne zajednice i izaziva društvenu reakciju neodobravanja. Zato se kaže da korijeni devijantnog ponašanja se ne nalaze samo u pojedincu već i društvu, njegovim proturječnostima i izazovima. Tako dolazimo LGBTQ+ populacije koja označava lezbijke, gej muškarce, biseksualce-ke, transrodne osobe i queer.
2024. godina!
Ova prjestupna 2024. godina bit će upamćena po neviđenom do sada predstavljanju spomenute populacije, kao da se željelo reći, istaknuti, da je masovnost ove populacije ogromna i da ulazi u sve segmente društva. Mogli bismo slobodno reći da se govorilo ili govori i govorit će se putem različitih događaja praćenih jakom medijskom pratnjom da se uspostavljaju nove društvene norme koje omalovažavaju dosadašnje moralne i prvenstveno kršćanske vrijednosti.
„Pjesma Eurovizije“ 2024.
Pjesma Eurovizije 2024. bilo je 68. izdanje izbora za najbolju Pjesmu Eurovizije. Preko 1.000 akreditiranih novinara, sa dopisnicima iz čitavog svijeta – preko 1.500, oglašavalo je proslavu kojom je dominirala queer zajednica. Nikada u povijesti Eurovizije gledaoci nisu bili bombardirani sa toliko LGBTQ propagande, golih muškaraca i žena i drugih opskurnih i nakaradnih prikaza. Transseksualni, gej i lezbijski parovi željeli su da ostave na najgori mogući način, utisak tolerantnog društva.
Natjecanje se održalo u Malmöu u Malmö Areni 7., 9. i 11. svibnja 2024. “Pjesma Eurovizije 2024” odvijala se pod geslom: United by music-Euro Song Contest 2024. Na sve je više ličila “Pjesma Eurovizije 2024” u Malmöu, nego na festival europske glazbe. Iako Pjesma Eurovizije tvrdi da nije politički događaj, to je zapravo jedna od najvećih političkih pozornica u Europi, neviđene mjere sigurnosti bile su na snazi zatim prosvjedi zbog nastupa u polufinalu izraelske predstavnice Eden Golan, da bi 11. svibnja 2024. godine održani još veći prosvjedi, o kojima su mediji izvještavali pominjući na desetine tisuća prisutnih. To je stvorilo jako ružnu sliku o manifestaciji glazbe, koja je to najmanje a sve više političko nadmetanje u kojem glavnu riječ vodi LGBTQ populacija baš kao i Christopher Street Day.
Christopher Street Day u Berlinu, održan je kao politička demonstracija uz veliku podršku medija i političara s ciljem prenošenja queer poruka LGBTQ i queer pokreta. I ovdje su sličnosti neosporne. Muškarci su viđeni kako goli trče ulicama pred djecom. Mnogi su se pitali gdje su organi reda jer svatko tko trči ulicom gol bit će sklonjen s te ulice ali na takvim prosvjedima, to se ne događa. Do kraja godine ostalo je još ovakvih demonstracija koje se održavaju od Berlina do Kölna do Minhena i od Amsterdama do Beča ostaje za vidjeti hoće li se nešto promijeniti. Teško!
Ljetne olimpijske igre 2024
Nakon 100 godina Olimpijski plamen se vratio u Pariz, a prestižan trenutak u olimpijskoj historiji pripao je legendarnoj atletičarki Marie-José Pérec i legendarnom džudašu Teddy Rineru. Slavni nogometaš Zinedine Zidane donio je baklju na pozornicu i predao je legendarnom tenisaču “kralju Pariza”, špancu Rafaelu Nadalu. To je sport koji volimo u kojem uživamo i kojem se veselimo. Tako je trebalo da bude. Ali ne lezi vraže.
Ali ne lezi vraže.
Francuska je naumila oduševiti svijet ekstravagantnom ceremonijom otvaranja Olimpijskih igara i uspjela je u tome. U samom srcu Pariza, oko 45.000 policajaca, 10.000 vojnika i 2.000 privatnih zaštitara osigurava sigurnost parade duž rijeke Sene, njenih obala i okolnih kulturno-historijskih spomenika. Predstavljeni su svi nacionalni timovi koji su doveli ukupno 10.500 sportista na Olimpijadu. Usprkos stalnoj kiši, stotine hiljada gledalaca pratilo je atmosfersku paradu čamaca i nastupe iz svijeta muzike, umjetnosti i plesa. Pariz je bio oduševljen.
Da neće baš sve biti kako treba pokazala je zastava s olimpijskim krugovima prvo podignuta naopako uz zvuke olimpijske himne. Mnogi voditelji su govorili o ceremoniji otvaranja koja se nikad nije dogodila. I bili su u pravu. Jer nasuprot takvom mišljenju veliki dio medijske javnosti govorio je o otvaranju Olimpijade sa satanističkim porukama. Na ovoj ceremoniji otvaranja prikazane su stvari koje nemaju nikakve veze sa Olimpijadom. Predstava je bila toliko odvratna da su se mnoge zemlje ogradile od nje.
Mnoge kršćanske vjerske scene poput zlatnog teleta, apokaliptičkih konjanika i posljednje večere popraćene su skrivenim sotonskim porukama. Bogohuljenje i blasfemija su predstavljeni ljudima kao naš novi svijet. Debeli, ženski Isus i izopačeni Papa Štrumpf bili su u fokusu kritika i izazvali užas, potvrđujući korupciju olimpijske ideje. Zašto je potrebno i kome da se na ovakvom sportskom događaju naša kultura sa svim svojim vrijednostima ismijava?
Puni razmjer blasfemije i narušavanja kršćanskih vjerskih osjećaja posebno se pokazao u omalovažavanju slike Leonarda da Vincija – Posljednja večera – sa transseksualcima i golim muškarcem obojenim u plavo, a svatko normalan se pita: Što ovaj goli čovjek želi učiniti s posljednjom večerom? Zašto se transseksualci moraju predstavljati na svakom sportskom i kulturnom događaju i drugdje u tolikom broju koji teško odgovara njihovom postotku u društvu? Otpor protiv svih vlasti predstavljen je s obezglavljenom ženom s osvrtom na Francusku revoluciju. Zatim konjanik koji podsjeća na četiri apokaliptička konjanika iz biblijskog Otkrivenja u kojem su upravo prorečeni ovakvi događaji. Je li moguće da se takvi performansi odvijaju u nečijim mislima ili su potpomognuti nekom većom silom. Prema Otkrivenju 16:14 jasno se kaže da jesu.
Otkrivenje 16:14 „To su izjave nadahnute od demonâ koje čine čuda i odlaze kraljevima svega svijeta, da ih skupe za rat koji će se zbiti na veliki dan Boga Svemogućega.“
Iz sveg vidljivog možemo zaključiti da sam đavo pokušava svim mogućim sredstvima ismijati kršćanske vrijednosti, ili još gore, eliminirati ih. Ove Olimpijske igre su bile političke i đavolske/sotonske religiozne od početka do kraja. Tu se utopio sport kao i riječi predsjednika MOK-a Thomas Bacha koji je rekao prilikom otvaranja: “U svijetu razdvojenom ratovima i sukobima, zahvaljujući ovoj solidarnosti, večeras smo svi zajedno ovdje i možemo ujediniti sportiste iz svih 206 nacionalnih olimpijskih komiteta i članove tima izbjeglica MOK-a”. Sve se utopilo u tom groteskom otvaranju u kojem nije bilo veze sa sportom. Da li slijedi još jedno ostvarenje proročke vizije?
Olimpijada 2012. godine u Londonu
Njeno otvaranje u to vrijeme je također djelovala demonsko i malo je bilo onih koji su tom pridodali neko skriveno značenje. Sve do pojave koronavirusa. Ceremonija je počela slikom koja iz današnje perspektive podsjeća na koronavirus. Zatim je uslijedio prilično bizaran logo koji je prikazivao dijete sa osmjehom i suzama sastavljeno od bolničkih kreveta koje su dale jasnu sliku privremenih bolnica u halama širom svijeta koje su se otvarale tijekom pandemije. Oko tih kreveta plesalo je medicinsko osoblje poput robota. Što su u stvari i bili, slušali su naredbe bez osjećaja liječničke etike. Danas mnogi govore o tom otvaranju, da je to bilo prediktivno programiranje, navikavanja podsvijesti na ono što će doći. I došlo je nakon osam godina. Kakvu svrhu ima posljednje prediktivno programiranje ostaje da se vidi.
Devijantno u društvenim normama!
Društvene norme mogu djelovati pozitivno na društvene odnose, omogućavati njihov razvoj. Ali, mogu i djelovati i negativno, te svojim pravilima kočiti, onemogućavati dalji razvoj društva. Sve do 1973. godine bilo je uvriježeno da liječnici homoseksualnost smatraju bolešću. Ali 1973. godine Američko psihijatrijsko udruženje objavilo je da se homoseksualnost više neće smatrati psihijatrijskim poremećajem. Otada su mnogi u medicinskoj profesiji dali svoj pečat odobravanja homoseksualnom načinu života. Prema Bibliji najvećem ljudskom vodiču oni su neispravni i neprirodni; jer kad bi svi ljudi bili homoseksualci ljudski rod bi nestao u tijeku jedne generacije.
Mi nismo tu da sudimo jer ćemo i sami biti osuđeni. Naravno, svako može i treba da bude sretan koliko želi. Ali ne moramo u njegovom alternativnom načinu života biti prisiljeni gledati slike bradatih muškaraca u suknjicama, našminkana muška lica, užasnih crvenih usana sa halterima ispod golih čupavih guzica. To nema veze sa alternativnim načinom života. To je devijantno ponašanje, bolest koja se treba liječiti a sve drugo prepustimo onom koji će suditi svima nama. Svemogućem Bogu.
Fenix-magazin/MMD/Tonćo Ladan
