Božji nebeski dar ljudima je Božić. Kršćanski blagdan kojim se slavi rođenje Isusa Krista. Praznik ljubavi, kada sve loše pada u zaborav, kada smo posvećeni obitelji iz koje odlazimo i kojoj se uvijek vraćamo. Odmor za djecu u kojemu obitelj osjećaju kao utočište, izvor snage, utjehe i ljubavi u povezanosti s Kristom.
Milijarde vjernika diljem svijeta proslavit će Božić, s druge strane, isto toliko ljudi koji inače ne sudjeluju u vjerskim slavljima vezanim uz taj blagdan sudjelovat će u proslavi Božića.
Bit će to u skladu s riječima apostola Pavla zapisanim u poslanici Rimljanima 10,2-4 – „2 Svjedočim za njih: imaju revnost Božju, ali ne u pravom razumu. 3 Budući da zapravo nisu priznavali Božju pravednost i nastojali uspostaviti vlastitu, nisu se pokorili Božjoj pravednosti. 4 Jer Krist je ispunjenje Zakona – za opravdanje svakome koji vjeruje.”
Imaju žara tek toliko da znaju da je Isus Krist stvarno rođen i slave njegovo rođenje. Osim tog žara, ove nam proročke riječi govore da danas ima previše vjernika koji su postali vjernici pa ne moraju razmišljati zašto vjeruju u ono što vjeruju, nego po inerciji svijeta guštaju blagdan Kristova rođenja.
Od prvog Božića, na ovaj ili onaj način, ljudi su svjesni da uživaju Božju naklonost i svakog Božića tu svijest obnavljaju. U njima se, dakle svjesno ili nesvjesno, vjerovali ili ne, ukazuje na Božju dobronamjernost, dobronamjernost, dragovoljnost koju je iskazivao i iskazuje prema ljudima.
No, ostaje otvoreno pitanje jesu li oni svjesni, uvjereni, da je dovršetak zakona koji je Bog dao ljudima u prošlosti bio Isus Krist i da će u budućnosti dovršenje ovoga svijeta također biti Isus Krist u svom drugom dolasku.
Prošlost
Isus Krist se rađa na zemlji kada svaki narod i svaki narod ima svog boga ili bogove koji im se klanjaju na svoj način. U vjerskom smislu tama je prekrila zemlju, da bi se ta tama rasvijetlila po Božjoj volji rađa se Božji Sin Isus Krist.
Objašnjenje situacije iz prošlosti nalazimo zapisano u prvom poglavlju Evanđelja po Ivanu. Iv 1,9-12 –“ 9 Svjetlo istinito koje prosvjetljuje svakoga čovjeka dođe na svijet; 10 Bio je na svijetu i svijet je po njemu postao i svijet ga nije upoznao. 11 K svojima dođe i svoji ga ne primiše. 12 A onima koji ga primiše dade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime,
Ivan ukazuje da je Isus svjetlo koje obasjava svakog čovjeka kako bi mogao izaći iz tame i zakoračiti u svjetlo u život koji mu Bog nudi. Drugim riječima, Isus je došao dokazati svojim životom, svojom vjerom, svojim propovijedanjem svima da Bog nije plod ljudske mašte, niti da ga se štuje na način na koji je čovjek, živeći svoj život, zamišljao stvarajući različite religije.
Pokazao je da istinska vjera u vjeru koju je Bog ustanovio nije napor čovjeka koji samo pokušava zadovoljiti određenu psihičku potrebu ili potisnuti strah izazvan neshvatljivim pojavama u svijetu oko sebe. Ali taj Bog je stvaran, istinit.
Stvorio je čovjeka kojemu je dao sposobnost mišljenja i moć rasuđivanja da prepozna Božju odredbu spasenja po Kristu Isusu, da se odvoji od tame i uđe u svjetlost prožetu Božjim blagoslovom. Svjetlost predstavlja istinu i pravednost, za razliku od tame, koja znači zabludu i nepravdu. Svijet ga kao cjelina nije prepoznao jer je on bio u svijetu i svijet ga nije poznavao; osim onih koji su ga primili i postali djeca Božja. Kako nekad, tako i danas.
Sadašnjost
Tama današnjeg svijeta, kao i nekada, ogleda se u vjerskoj noćnoj mori u kojoj je ugašeno istinsko svjetlo Božje providnosti, koja se temelji na učenju Isusa Krista, koji je bio odraz Božje slave ovdje na zemlji i sve što je Bog ostavio ljudima u svojoj pisanoj riječi, Bibliji.
Religiju možemo definirati kao sustav vjerovanja, učenja i običaja kojima pojedinac u sustavu organizacije ili zajednice iskazuje svoju vjeru u Boga ili više bogova. Ovo uključuje određene obrede, ritualne radnje koje se izvode u određenim objektima kao što su crkve, džamije, sinagoge, hramovi i razna druga mjesta gdje pojedinci zajedno iskazuju svoj oblik obožavanja.
Gotovo je nemoguće precizno odrediti koliko je religije u ovoj univerzalnoj religijskoj noćnoj mori.
Međutim, prema jednoj procjeni, postoji 10 glavnih religija i oko 10.000, nazovimo ih sekundarnih religija, a svaka od njih tvrdi da predstavlja ispravan način prezentiranja vjerske istine, odnosno učenja koja se odnose na bit, svrhu i podrijetlo postojećeg. Ljudski sustav koji izražava određeni oblik društvene svijesti, uzimajući u obzir božansko nadahnuće. Svi govore, svi vjeruju, da su oni jedini ispravni u svom vjerskom izražavanju.
Mogu li svi biti u pravu?
Kako bismo odgovorili na to pitanje, moramo razumjeti riječi napisane u prvoj poslanici Timoteju, drugo poglavlje 5 i 6. 1Timoteju 2:5, 6, – “5
Fenix-magazin/SČ/Tonćo Ladan
