Božji nebeski dar ljudima je Božić. Kršćanski blagdan kojim se proslavlja rođenje Isusa Krista. Blagdan ljubavi, kad sve što je loše pada u zaborav, kad smo posvećeni obitelji iz koje izlazimo i u koju se uvijek vraćamo. Blagdan djece u kojem osjećaju da je obitelj utočiste, izvor snage, utjehe i ljubavi u povezanosti s Kristom.
Piše: Tončo Ladan
Milijarde vjernika diljem svijeta će proslaviti Božić, opet s druge strane isto toliko ljudi koji nemaju običaj sudjelovati u vjerskim proslavama vezanim za taj blagdan će sudjelovati u proslavi Božića. Bit će to u skladu s riječima apostola Pavla zapisanim u poslanici Rimljanima 10:2-4 – „2 Svjedočim doista za njih: imaju revnosti Božje, ali ne u pravom razumijevanju. 3 Ne priznajući, doista, Božje pravednosti i tražeći uspostaviti svoju, pravednosti se Božjoj ne podložiše. 4 Jer dovršetak je Zakona Krist – na opravdanje svakomu tko vjeruje.“
Imaju revnosti tek toliko da znaju da se Isus Krist doista rodio i slave njegovo rođenje. Pored te revnosti ove proročanske riječi nam govore da je danas previše vjernika koji su to postali da ne bi morali razmišljati o tome zašto vjeruju u ono što vjeruju, ali po inerciji svijeta blaguju blagdan Kristovog rođenja. Ljudi su od prvog Božića na ovaj ili onaj način, svjesni da uživaju Božju naklonost, a svakog Božića obnavljaju tu svijest. To je u njima, pa stoga svjesno ili nesvjesno, vjerujući ili ne vjerujući, ukazuju na Božju blagonaklonost, dobrostivost, dobrovoljnost koju je pokazao i koju pokazuje prema ljudima.
Međutim ostaje otvoreno pitanje jesu li svjesni, uvjereni, da je dovršetak zakona kojeg je dao Bog ljudima u prošlosti bio Isus Krist a da će u budućnosti dovršetak ovog svijeta biti također Isus Krist u svom drugom dolasku.
Prošlost
Isus Krist se rađa na zemlji kad svaki narod i svaka nacija ima svog boga ili bogove koji ih na svoj način obožavaju. U religioznom smislu tama je prekrila zemlju, da bi rasvijetlio tu tamu rađa se po Božjoj volji Božji Sin Isus Krist. Objašnjenje stanja iz prošlosti nalazimo zapisano u prvom poglavlju Evanđelja po Ivanu. Ivan 1:9-12 –„ 9 Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; 10 bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. 11 K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. 12 A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime,“
Ivan ukazuje da je Isus svijetlo koje rasvjetljuje svakog čovjeka da bi iskoračio iz tame i zakoračio u svjetlost u život koji mu Bog nudi. Drugim riječima kazano, Isus je došao da dokaže, svojim životom, svojom vjerom, svojim propovijedanjem, svakom da Bog nije plod ljudske mašte, niti da ga se obožava na način kojim se čovjek, živeći svojim životom dosjećao stvarajući različite religije.
Pokazao je da prava vjera u religiji utvrđenoj od Boga, nije napor od strane čovjeka koji samo pokušava udovoljiti izvjesnoj psihološkoj potrebi ili zatomiti strah, kojeg izazivaju nerazumljive pojave u svijetu koji ga okružuje. Nego da je Bog stvaran, istinit. Stvorio je čovjeka kojem je dao sposobnost razmišljanja i moć rasuđivanja da prepozna Božju pripremu spasenja putem Krista Isusa, da se odvoji od tame i uđe u svjetlost prožetu Božjim blagoslovom. Svjetlo predstavlja istinu i pravednost, nasuprot tami, koja znači zabludu i nepravednost. Svijet u cjelini to nije prepoznao jer bješe u svijetu a svijet ga ne upozna; osim onih koji ga primiše i postaše djeca Božja. Kao u prošlosti tako i danas.
Sadašnjost
Tama današnjeg svijeta kao i u prošlosti ogleda se religioznom košmaru u kojem je ugašeno istinsko svijetlo Božje providnosti koje se temelji na učenju Isusa Krista koji je bio odraz Božje slave ovdje na zemlji i sveg onog što je Bog ostavio ljudima u svojoj pisanoj riječi Bibliji.
Religiju možemo definirati kao sustav vjerovanja, učenja i običaja kojim pojedinac u sustavu neke organizacije ili zajednice, pokazuje svoje vjerovanje u Boga ili više bogova. U to spadaju određeni obredi, ritualne radnje koje se obavljaju u određenim objektima kao što su crkve, džamije, sinagoge, hramovi i razno razna mjesta na kojima pojedinci udruženi iskazuju svoj oblik obožavanja.
Precizno odrediti u tom sveopćem religioznom košmaru koliko danas postoji religija je gotovo nemoguće. Ipak prema jednoj procjeni, postoji 10 glavnih religija i oko 10 000 nazovimo ih sporednih religija i svaka od njih tvrdi da predstavlja pravi način iznošenja vjerske istine, odnosno učenja koja se odnose na suštinu, svrhu i porijeklo postojećeg ljudskog sustava iskazujući određen oblik društvene svijesti, uzimajući u obzir božansko nadahnuće. Svi govore, svi vjeruju, da su oni jedino ispravni u svom religioznom iskazivanju.
Mogu li svi biti u pravu?
Da bi odgovorili na to pitanje moramo razumjeti riječi zapisane u prvoj poslanici Timoteju drugo poglavlje 5 i 6. 1Timoteju 2 : 5, 6, – „5 Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek – Krist Isus, 6 koji sebe samoga dade kao otkup za sve. To je u svoje vrijeme dano svjedočanstvo,“
Ovo svjedočanstvo vjere povezuje dva temeljna elementa koja su objekt ove nadahnute objave. Bog je jedan i postoji samo jedan posrednik Isus Krist. Posrednik je osoba koja pomaže u rješavanju spora ili stvaranju sporazuma kada postoji sukob između dviju sukobljenih strana. Nakon svima poznatog grijeha Adama i Eve, prekinut je sporazum vječnog života koji su imali ljudi s Bogom. Grijehom prekršivši sporazum postali su smrtni i podložni bolestima kao i drugim životnim poteškoćama. Da bi nas izbavio od učinaka grijeha Bog je omogućio spasenje putem Isusa Krista.
Krist je živio bezgrješno i umro na križu za grijehe cijeloga svijeta. Zatim je uskrsnuo iz mrtvih da posreduje kod Boga za nas grešne ljude svojim datim životom za svakog pojedinca koji vjeruje u Kristovu otkupnu žrtvu. Mi danas slavimo njegovo rođenje i uskrsnuće ali vrlo često duboko u sebi ne osjećamo onu oslobađajuću snagu koju nam je Bog dao u svojoj ljubavi putem Krista.
Božić osnova nade u bolje sutra
Širom svijeta se slavi rođenje Isusa Krista kao osnova nade u bolje sutra, pritom se zanemaruje podsjećanje na Njegov drugi dolazak, kao uvjet ostvarenja te nade. Božić se slavi ali pritom slavlju začuđuje činjenica da ljudi sve manje razgovaraju o drugom Kristovom dolasku što se on više približava. Vjeruju li doista u Kristov drugi dolazak ako i ne razgovaraju o njemu? Vjeruju li u ono zašto se mole u molitvi koju je Isus Krist dao ljudima a nalazimo je u Evanđelju po Mateju šesto poglavlje 9 -13 –„ 9 Vi, dakle, ovako molite: ‘Oče naš, koji jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje! 10 Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji! 11 Kruh naš svagdanji daj nam danas! 12 I otpusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim! 13 I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga!’«“
Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji! Milijarde ljudi svakog dana u molitvi izgovaraju ove riječi. Jednog dana bit će uslišene. U vremenu u kojem mi živimo i slavimo Božić rođenje Isusa Krista, njegov prvi dolazak, je vrijeme religiozne tame i užasnog stanja u svijetu prepunog ljudskog stradanja, patnje i boli.
Te vidljive činjenice su jasan pokazatelj da se Božja volja ne vrši na Zemlji kao i to da njegovo Kraljevstvo u kojem je Kralj Isus Krist još nije zavladalo. Sljedbenici Isusa Krista danas vjerom žive s Bogom, međutim dolazi vrijeme i ono je vrlo blizu, vrijeme doslovnog sjedinjenja vjerni ljudi i Boga. To je vrijeme drugog Kristovog dolaska. Do tog vremena slavimo Božić podsjećajući se na Kristovo rođenje a radosni u vjeri Njegovog drugog dolaska. Sretan Božić
Fenix-magazin/SČ/Tonćo Ladan
