U eri sve dostupnijih metoda potpomognute oplodnje, sve češće se postavlja pitanje: tko su zapravo roditelji djeteta kada jajna stanica dolazi od jedne žene, spermij od muškarca, a trudnoću iznosi treća osoba — surogat-majka?
Dakle, biološka majka je žena koja je donirala jajnu ćeliju, dok je surogat-majka samo nositeljica trudnoće i nema genetsku vezu s djetetom.
Iako odgovor djeluje jednostavno, stvarnost je daleko složenija, pogotovo kada se uzme u obzir razlika između biološkog i pravnog roditeljstva.
Biološki roditelji – genetski trag djeteta
Stručni i medicinski izvori jasno definiraju da su biološki roditelji osobe koje su dale genetski materijal — dakle, žena koja je donirala jajnu stanicu i muškarac čiji je spermij korišten za oplodnju. Surogat-majka, iako nosi i rađa dijete, u ovom slučaju nema genetsku vezu s djetetom i samim time se ne smatra biološkim roditeljem, piše stručni medicinski portal surrogate.com.
Američke klinike za plodnost, kao i međunarodne organizacije koje se bave surogatstvom i donacijom gameta, ovakvu situaciju nazivaju gestacijskim surogatstvom. Prema toj definiciji, surogat-majka samo iznosi trudnoću, dok su pravi biološki roditelji oni čiji su geni ugrađeni u embrij.
Pravni roditelji – ovisno o zakonodavstvu
Međutim, u mnogim zemljama biološko roditeljstvo ne garantira automatsko zakonsko priznanje. Pravni status roditelja često je određen nacionalnim zakonima, koji se uvelike razlikuju.
U Njemačkoj, na primjer, zakon je jasan: majka djeteta je žena koja ga je rodila (Građanski zakon § 1591). Drugim riječima, iako surogat-majka nije genetski povezana s djetetom, ona je po zakonu njegova majka. U toj zemlji surogatstvo je ujedno i zabranjeno, pa su svi oblici gestacijskog surogatstva pravno upitni.
S druge strane, u Sjedinjenim Američkim Državama zakon omogućuje tzv. “namjerno roditeljstvo”. Par koji je dogovorio surogat aranžman može putem suda postati zakonski priznat roditelj djeteta čak i prije poroda. U takvim slučajevima, biološki otac i donorica mogu ili ne moraju biti zakonski roditelji – ovisno o dogovoru i pravnom okviru savezne države.
Etika, biologija i roditeljstvo
Slučajevi u kojima su tri osobe uključene u proces nastanka djeteta – donorica jajne stanice, biološki otac i surogat-majka – sve više otvaraju pitanja i u području etike. Dok biologija može ponuditi precizne odgovore o genetskom podrijetlu, pravo i društvo još uvijek traže balans između biološke istine i roditeljskih namjera.
Neke organizacije, poput britanskog HFEA (Human Fertilisation and Embryology Authority), naglašavaju važnost jasne regulative koja djeci začetoj na ovaj način jamči stabilno i sigurno okruženje, ali i pravo na saznanje o vlastitom porijeklu.
Može li dijete izgledati kao suroga majka?
-
Kod tradicionalnog surogatstva, gdje surogat majka koristi vlastitu jajnu stanicu za začeće, dijete je genetski povezano s njom i može joj sličiti — tj. dijete može izgledati kao surogat majka.
-
Kod gestacijskog surogatstva (koje je danas najčešći oblik), dijete nastaje oplodnjom jajne stanice neke druge žene (donatorice ili buduće majke) i spermijem oca, a zatim se taj embrij usađuje u maternicu surogat majke. U tom slučaju dijete ne može izgledati kao surogat majka, jer dijete nema njezine gene.
Dakle, izgled djeteta određuju geni donatora jajne stanice i spermija, a ne žena koja nosi trudnoću.
Biološki roditelji su oni koji daju gene – ali pravni, ne uvijek
U konačnici, odgovor na pitanje “tko je roditelj takvom djetetu?” glasi: biološki roditelji su donorica jajne stanice i davatelj spermija. Surogat-majka nije biološki roditelj, ali može biti zakonski priznata kao majka, ovisno o zemlji. Istodobno, zakonski roditelji su oni koje pravo priznaje – što ne mora uvijek biti u skladu s genetskom stvarnošću.
U svijetu gdje medicina brzo napreduje, a zakoni kaskaju za znanošću, jasno definiranje roditeljstva postaje sve važnije – kako za roditelje, tako i za samu djecu.
Fenix-magazin/MD
