Njemačka brodogradilišta su se već odavno specijalizirala za posebne i skupe brodove. Osobito su kruzeri iz Njemačke bili traženi – dok nije došla korona. Sad svi sa zebnjom očekuju još gora vremena, piše DW.
Kod pandemije su i pomorski propisi rigorozni: samo jedan oboljeli od zarazne bolesti u pravilu znači karantenu za čitav brod. A to se opet događa: tek što su se i turoperatori ponadali kako će testovima i obavezom da svi moraju biti ili cijepljeni ili da su preboljeli koronu ipak nekako početi s krstarenjem, 3. siječnja je MSC Grandiosa pristala u Đenovi jer je na brodu imala više zaraženih osoba. Brodovlasnik MSC Cruises je dao objaviti kako su sve bolesne i potencijalno zaražene osobe ostale izolirane u svojim kabinama, ali brod je u luci i sva buduća putovanja su u dogledno vrijeme otkazana.
Samo dan kasnije je slična sudbina zadesila i MS Amera: ona je pet dana prije nego što je planirano prekinula krstarenje i uplovila u Bremerhaven jer je osam članova posade bilo pozitivno testirano. Opet: brod je u luci – što znači da je brodovlasniku samo teret i da ne donosi dobit, a kad će ponovno na put, to ne zna nitko.
Još prije samo dvije godine je izgledalo kako ništa ne može zaustaviti pobjednički pohod kruzera: putnika je bilo sve više, a i brodovlasnici su naručivali sve veće i sve luksuznije kruzere. A svi znaju i gdje se grade najbolji brodovi takve vrste: u Njemačkoj, u prvom redu u najvećem njemačkom brodogradilištu Meyer na Emsu.
Što će nam još jedan?
Još u siječnju 2020. je to brodogradilište slavilo 225 obljetnicu svog postojanja i na proslavi se nije štedjelo. Jer je i izgledalo kako dolaze još bolji dani. Ali došla je korona: prošle, 2021. godine je isporučeno još dva kruzera, Odyssey of the Seas, već peti kruzer te klase dužine 350 metara za tvrtku Royal Caribbean i tek nešto manji brod AIDAcosma za Carnival Corporation.
Ali ovaj put su brodovlasnici tek uz škrgutanje zubi primili brodove koje su naručili jer ih je u vrijeme korone gotovo nemoguće napuniti. Njemačka tvrtka AIDA je zapravo planirala izgraditi još pet sličnih brodova, ali su sve narudžbe stornirane ili barem odgođene za neku sretniju budućnost dok je to bilo koliko-toliko moguće.
Drugim riječima, za brodogradilište Meyer u Papenburgu to znači prazne škverove: “U mojih 48 godina u brodogradilištu još nikad nisam proživio takve dvije godine na samoj granici egzistencije”, kaže šef brodogradilišta Bernard Mayer. Kad su vidjeli kako se kruzerima crno piše, napravili su projekt luksuzne jahte One 50. Jer ako je problem na brodu imati na tisuće turista, valja okušati sreću kod bogataša koji imaju novca za jahtu dugu 150 metara i gdje će biti najviše 44 gosta u svom luksuzu kojeg si možete zamisliti na moru.
Krpa se kako se zna i umije
Jahta je odlična i zadnja riječ tehnike i brodogradnje: pobrala je sve moguće nagrade i priznanja, ali – još nije izgrađena niti jedna jedina. To znači da je brodogradilište u Papenburgu prošlu godinu završilo sa 180 milijuna eura gubitka i nitko ne zna kad će biti bolje. Još je veći apsurd da se i u ovo najgore doba u brodogradnji pokazalo kako se najviše isplati – pamet. Projektni odjel brodogradilišta Mayer radi punom parom, a direktor brodogradilišta Thomas Weigend kaže kako su u odjelu inženjerije prošle godine zaposlili više od 100 novih stručnjaka, ali u samom škveru moraju ljude slati kući.
Jer knjige narudžbi su gotovo prazne: tek uz velike muke je od njih japanski brodovlasnik NYK ipak naručio ekskluzivni kruzer od “samo” 230 metara koji bi trebao biti isporučen 2025., ali inače “krpaju” kako znaju. Tako s Lürssenom iz Bremena surađuju u izgradnji dva vojna broda za opskrbu gorivom, ali ona se uopće niti ne grade u Papenbergu nego u Warnemündeu. Vojni brodovi su još jedino ostali kao doduše manji, ali sigurni izvor prihoda, no od toga se teško može živjeti već i zbog oštrih odredbi o izvozu oružja iz Njemačke.
U pomoć!
Tako se i ovaj njemački brodograđevni gigant morao obratiti državi za pomoć jer nema načina spasiti sva radna mjesta. Član uprave tog brodogradilišta Jan Meyer ističe kako “90% naših suradnika mogu ostati” i to čitavim nizom mjera kao što su stipendije i preškolovanje. Ali to isto tako znači da je svaki deseti zaposleni morao otići što znači 350 radnih mjesta u brodogradilištu Meyer i još 100 zaposlenih u njihovoj tvrtki EMS.
Predstavnik radnika tog brodogradilišta Nico Bloem je nezadovoljan jer se zaposlene navodno ucjenjivalo da prihvate mjere koje im se nude, a ne razumije i zašto brodogradilište nije radije prekinulo suradnju s liferantima i te poslove ostavilo zaposlenima brodogradilišta.
No korijen problema ostaje i on ne muči samo brodogradilište Meyer: sve je teže doći do narudžbe, a cijena broda smije biti sve manja. A država niti može, niti hoće pomoći “na slijepo”: nedugo prije prošlog Božića je koncern Gentling iz Hong Konga, vlasnik brodogradilišta MV Werften u pokrajini Meckenburg Vorpommern objavio kako će pred sudom zatražiti trenutnu isplatu 78 milijuna eura pomoći te pokrajine kako bi se spasilo gotovo 2000 radnih mjesta tog brodogradilišta.
No za državu i udrugu poreznih obveznika te njemačke pokrajine nije baš jasno, zašto bi dala taj novac jer vlasnik nije ponudio nekakav realan plan kako bi to brodogradilište krenulo u budućnost: “Čitava konstrukcija spašavanja tog brodogradilišta od samog početka stoji na klimavim nogama”, kažu u udruzi poreznih obveznika. Lako se može dogoditi da će onda biti potrebni novi milijuni eura potpore samo zato jer su već u prošlosti u tu svrhu potrošeni teški milijuni.
Njemačkoj treba njezina brodogradnja
Sindikat metalskih radnika IG Metall pak traži odlučnu pomoć države. Sindikalni čelnik područja sjevera Njemačke Daniel Friedrich ističe kako im je uspjelo da i nova koalicija u svoj sporazum uvrsti i maritimno gospodarstvo. “Ono što je sad važno jest da se ne opisuju samo ciljevi, nego da se provodi aktivna industrijska politika”, kaže aktivist IG Metalla.
U prošlosti je već mnogo njemačkih brodogradilišta moralo zatvoriti svoja vrata, ali sad prolaze kroz najteže dane i ova koja su preostala. Nisu samo brodogradilišta MV Werften u Rostocku, Stralsundu i Wismaru zatražila pomoć države, nego o tome ovisi i budućnost Lloydovog brodogradilišta u Bremerhavenu. Već i zbog klimatskih ciljeva ove njemačke vlade je izuzetno važan i opstanak njemačkih brodogradilišta: i tu se već užurbano traži način kako da i iz brodskog prijevoza nestanu fosilna goriva ili barem da motori budu još štedljiviji i čišći. Tu su Nijemci uvijek bili među vodećima, ali sad više ne znaju što ih čeka sutra.
Fenix-magazin/MMD/DW
