Svatko tko ne može ili ne želi raditi puno radno vrijeme može se suočiti s pitanjem je li za njega pravi posao mini-posao ili rad na nepuno radno vrijeme. Što je za koga prikladno.
Zarađivati novac bez plaćanja poreza i pristojbi zvuči primamljivo. Ali koliko se zaista isplati baviti se mini poslom? Ne bi li posao na pola radnog vremena bio bolja alternativa?
Objašnjavamo po čemu se razlikuju mini-poslovi i rad na nepuno radno vrijeme , što govori za i protiv ova dva modela te o čemu bi žene posebno trebale razmisliti.
Nepuno radno vrijeme ili mini posao: Koja je razlika?
U radnopravnom smislu nema razlike između rada na nepuno radno vrijeme i mini poslova. Manje zaposlenje kao što je mini posao također je zaposlenje na nepuno radno vrijeme. Ali postoje razlike u socijalnom pravu.
Jer ako zarađujete najviše 520 eura mjesečno, ne podliježete plaćanju socijalnih doprinosa. Mini-zaposlenici moraju plaćati samo doprinose za zakonsko mirovinsko osiguranje. Ali mogu se toga osloboditi. Mini-jobberi nemaju zdravstveno osiguranje niti osiguranje za dugotrajnu njegu. Također nemaju pravo na naknadu za nezaposlene.
Ako zaradite više od 520 eura mjesečno ili 5.400 eura godišnje, više se ne smatrate mini zaposlenikom i morate plaćati doprinose za socijalno osiguranje. Međutim, plaćate smanjene doprinose do granice zarade od 1.600 eura (od 2023.: 2.000 eura). To se zove midi posao, još jedna vrsta „honorarnog“posla.
Teilzeit-Koliko se zaradi na nepuno radno vrijeme?
Primjenjuje se sljedeće: što se s primanjima više približavate gornjoj granici, to su doprinosi usklađeniji s redovnim stopama doprinosa. Ako zaradite više od osnovne porezne olakšice na nepuno radno vrijeme, uz doprinose za osiguranje plaćate porez.
Što je bolje – Teilzeit ili mini-posao?
To ovisi o tome što želite postići svojim radom. Ako ste već zaposleni i obveznici socijalnog osiguranja te tražite dodatni izvor prihoda, mini-posao je dobra opcija jer nema plaćanja socijalnih doprinosa.
O miniposlu mogu razmišljati i osobe koje još nisu ili više nisu u potpunosti zaposlene, poput studenata, učenika ili umirovljenika. No, ako ste radno sposobni, ne biste smijeli zarađivati isključivo mini poslom.
Mini-zaposlenici suočavaju se sa siromaštvom u starosti
Jer uz ograničenje zarade od 520 eura mjesečno, to vam ne donosi nikakvu financijsku sigurnost. Osobito ne dugoročno: jer s tako niskom plaćom, ne samo da bi trebalo biti nemoguće izgraditi privatni mirovinski sustav, već također stječete samo vrlo mala zakonska prava na mirovinu.
Ako ste kao mini-zaposlenik oslobođeni obveznog mirovinskog osiguranja, nemate nikakva potraživanja iz tog zaposlenja. Siromaštvo u starosti je programirano.
Ako vam je mini posao jedini izvor prihoda, također nemate zdravstveno osiguranje i osiguranje za njegu. Morate ugovoriti zdravstveno osiguranje negdje drugdje – na primjer dobrovoljno zakonsko ili privatno ili preko obiteljskog osiguranja na koje se ne plaća doprinos. Također nema naknade za nezaposlene i imate pravo na samo jednokratnu rodiljnu naknadu od 210 eura u slučaju trudnoće.
S druge strane, čim zaradite 520,01 euro, moći ćete uživati u socijalnim beneficijama:
naknada za nezaposlene
naknada za bolovanje
više porodiljne naknade
i veća mirovinska prava što više novca zarađujete na pola radnog vremena
Osim toga, šanse za povratak na posao s punim radnim vremenom znatno su bolje za poslove iznad granice za male poslove. S druge strane, prema studiji Ministarstva obitelji, mini-poslovi imaju “brz početak i snažan adhezivni učinak”. Drugim riječima: jednom mini posao, gotovo uvijek mini posao.
Isplati li se više rad na pola radnog vremena ili mini posao?
Problem kod odlučivanja između Teilzeit-a ili mini posla: više radnih sati nije uvijek financijski isplativo. Uostalom, od dodatne zarade nakon odbitka poreza i doprinosa često ostaje malo.
„Interakcija u njemačkom sustavu poreza, pristojbi i transfera pridonosi činjenici da su mnoge žene i majke, kao i brojni zaposlenici, posebno u sektoru s niskim plaćama, zarobljeni u mikro poslovima, marginalnom zapošljavanju ili radu na pola radnog vremena s malim brojem sati – više rada često se financijski ne isplati” , navodi se u studiji Instituta Ifo koju je naručila Zaklada Bertelsmann.
Iako ne postoji konstelacija u kojoj država ubira cjelokupni dodatni prihod, ovisno o vašoj osobnoj i obiteljskoj situaciji, dodatni trud nije adekvatno nagrađen. Primjer iz studije to pokazuje:
Istraživači su pretpostavili da u paru s dvoje djece samo muškarac radi i zarađuje 48.000 eura godišnje. Zaključak je da bračni par ima prihode u kućanstvu od dobrih 38.700 eura.
Ako žena sada prihvati mini-posao na kojem zarađuje 10 eura na sat, morala bi raditi nešto više od deset sati tjedno kako bi zaradila 450 eura mjesečno (granica zarade sada je podignuta na 520 eura). Godišnji prihod kućanstva povećava se za 5.400 eura jer žena ne mora plaćati nikakve poreze i doprinose.
S druge strane, ako žena počne raditi 20 sati tjedno na pola radnog vremena za istu plaću po satu, krajnji dohodak kućanstva povećava se za 6.300 eura – samo 900 eura više nego u mini poslu.
Za majke koje radi na pola radnog vremena, poslovima koji nadilaze okvire mini-posla, činjenica da moraju potrošiti više novca na brigu o djeci zbog duljeg radnog vremena dodatno otežava stvari. Barem u slučaju rada na pola radnog vremena u sektoru s niskim plaćama, računica se tada više ne zbraja.
Fenix-magazin/IK
