Talijanski mediji odavno pišu kako se hrvatski mediji premalo bave promidžbom istine o znanstveniku Ruđeru Boškoviću jer je on zapravo Srbin i Talijan.
No, ovih dana, uoči same 25. godišnjice međunarodnog priznanja Republike Hrvatske dva milanska lokalna medija Urbanfile i Milano Local bave se poznatim dubrovačkim znanstvenikom Ruđerom Boškovićem, svećenikom Družbe Isusove i Hrvatima u Milanu koji su im, “pokušali podvaliti”
Kroz tekst pod naslovom “Gdje je nestao spomenik Boškoviću? Nestvarna priča o spomeniku kojeg nema”, upućuju na razloge zbog koji Bošković koji je umro 13. veljače 1787. godine u Milanu i pokopan u crkvi Santa Maria Podone, nema spomenik.
Priča seže još u devedesete, kada je predsjednica Hrvatske zajednice u Milanu Snježana Hefti ponudila na dar “dalmatinskog znanstvenika”, kopiju skulpture najvećeg hrvatskog kipara Ivana Meštrovića.
Milano je od Hrvata trebao dobiti na dar Boškovićevu sklupturu još devedesetih godina , a što je bila ponuda Hrvatske zajednice u Milanu na čeku sa Snježanom Hefti. No, milanski mediji pišu kako je odmah pri postavljanju postamenta, bilo je jasno da “prava namjera donatora nije bila odati počast velikom znanstveniku, već potvrditi teze Boškovićeva hrvatstva. To temelje na činjenici da je na postamentu ime Ruđera Boškovića (uz latinski) napisano na hrvatskom jeziku, umjesto na srpskom.
Smatraju kako se radilo o diplomatskom slučaju koji sad već traje dvadeset godina, te kako Hrvatima u Milanu to nije bilo prvi put da pokušavaju prisvojiti velikane povijesti.
”Ovaj fenomen su u to vrijeme često prakticirali sunarodnjaci Snježane Hefti uključujući u hrvatsku umjetnost djela i umjetnike ne potpuno hrvatske, od Marka Pola (Marco polo) do Jurja Damlatinca (Giorgio Orsini) , Frane Petrića (Francesco Petrizzi) , a koji su redom nedvojbeno talijanski, jezično i kulturološki.”, piše Milano Local.
To je jedini razlog, pišu milanski mediji, da spomenik nije postavljen. ” Nije postavljen ne zbog manjka poštovanja prema velikom znanstveniku već zbog “nepostojećeg hrvatstva koje mu je pripisano, iako mu je otac bio srpske nacionalnosti bez hrvatskih korijena, majka iz Bergama, a on sam bio je čovjek talijanske kulture, jezika, religije i obrazovanja.”, zaključio je Milano Local.
Spomenik Ruđeru Boškoviću trebao je biti postavljen ispred milanske zvjezdarnice u parku Indo Montanelli u kojem se nalaze biste i kipovi drugih velikana ovog grada.
Ruđer Josip Bošković, koji se rodio u Dubrovniku, 18. svibnja 1711. a umro u u Milanu 13. veljače 1787. bio je hrvatski matematičar, astronom, geodet, fizičar, pjesnik i filozof. Bio je svećenik, pripadnik reda Družba Isusova, a najveći dio svog života proveo je u Italiji i Francuskoj.
Dok teza o srpskom podrijetlu Ruđera Boškovića nikako ne stoji, jer je njegov otac iz čisto hrvatskog sela Orahov do u Popovu polju nikako ne stoji, teza o talijanskom podrietlu Ruđerove majke Pave (Pavle, Pavice) Bettera ima osnove jer se zna da njezini predci potječu iz sjeverne Italije. Oni su se vrlo brzo naturalizirali, tj. kroatizirali pa je Ruđerov djed s majčine strane Baro Bettera bio priznat kao dubrovački pjesnik pišući izključivo stihove na hrvatskom jeziku. U domu Ruđerovih roditelja govorilo se “naški” “ilirski” “slovinski”, (što je istoznačnica za hrvatski jezik), a ne talijanski, napisao je dr. Stipe Kutleša.
Fenix Magazin/Marijana Dokoza
