U Njemačkoj se sve češće govori o potrebi za produženjem radnog vremena. Političari poput Friedricha Merza i ekonomisti slažu se da bi veći radni angažman mogao pomoći oporavku gospodarstva.
Međutim, svakodnevica onih koji već rade znatno više od prosjeka pokazuje drugu stranu medalje: umor, stres, narušeno zdravlje i manjak slobodnog vremena.
Iako Njemačka bilježi rekordan broj zaposlenih, oko 46,1 milijuna, prosječan tjedni radni sat iznosi 34,8 sati, što je ispod EU prosjeka od 37,1 sat. No, brojke ne otkrivaju cijelu priču, mnogi rade prekovremeno i daleko iznad službene satnice.
Njemački portal T-online je donio priče nekoliko zaposlenika i njihova iskustva vezana uz svoj posao.
“Radim 80 sati tjedno”: Mlada liječnica o životu bez društvenog života
29-godišnja specijalizantica iz sveučilišne bolnice redovno radi od 6:30 ujutro do 21 sat, uz dodatne 24-satne dežurstva. Tjedno odrađuje i do 80 sati, a rekord joj je čak 119 sati.
“Socijalni život mi ne postoji. Pored bara živim već mjesecima, a još nikad nisam bila unutra. Dolazim kući prekasno i preumorna sam.”
Smatra da povećanje radnog vremena nema smisla jer ljudi već sada rade iznad svojih granica. Vjeruje da bi rješenje bilo u efikasnijim procesima i rasterećenju radnika.
Bankar s iskustvom: “Više radnih sati? Nije to problem – sadržaj posla je”
54-godišnji investment bankar navikao je na radne dane od 7:30 do 21:00, uz česte poslovne putove. Radio je i do 70 sati tjedno, a kaže da mu to tada nije smetalo.
“Nikad mi nije bilo previše, ali vidio sam kolege s burnoutom. Problem nije u satima, već u negativnom stresu i lošim radnim uvjetima.”
Danas više cijeni slobodno vrijeme i manje radi, ali podržava ideju o većem radnom angažmanu ako to znači stabilnije gospodarstvo.
Mladi odvjetnik: “Radom sam izgubio privatni život – sad tražim ravnotežu”
31-godišnji pravnik koji je radio u prestižnoj privatnoj odvjetničkoj firmi govori da je 60 do 70 sati rada tjedno bio standard.
“Uvijek moraš biti dostupan. Čak ni na večeri nisam mogao opustiti se – stalno sam gledao mobitel.”
Prešao je u manju kancelariju gdje i dalje radi 50-60 sati, ali kaže da konačno osjeća zadovoljstvo. Povećanje radnih sati vidi kao pogrešan smjer – “ljudi već sad rade puno, ali imaju male plaće i ogromna davanja”. Ne znamo otkud Merzu da ljudi premalo rade.
NGO menadžerica: “Radila sam i na Badnjak – i završila s nesanicom”
30-godišnja bivša voditeljica marketinga u neprofitnoj organizaciji radila je 60 do 70 sati tjedno. Plaća? Samo 35.000 eura bruto godišnje.
“Na Badnjak sam s laptopom popravljala greške na web-stranici. Roditelji su mi rekli da dam otkaz. I jesam.”
Danas radi u firmi gdje nema prekovremenih sati – jer su zbog ekonomske krize uveli skraćeno radno vrijeme. Kritična je prema zahtjevima za više rada i smatra da bi država trebala raditi na boljoj organizaciji i zdravijem radnom okruženju.
Iskustvo partnera u velikoj odvjetničkoj firmi: “Zarađivao sam milijune, ali sam izgubio zdravlje”
67-godišnji bivši upravljački partner u međunarodnoj odvjetničkoj kući imao je tjedne sa 70+ sati rada i stalna poslovna putovanja.
“Bio sam vikend-tata. Djecu jedva da sam viđao, a zdravlje mi je propadalo. Ne bih to ponovio.”
Iako priznaje da Njemačka u usporedbi s drugim zemljama manje radi, smatra da su problemi dublji – nedostatak digitalizacije, skupa birokracija i prevelika ovisnost o starim poslovnim modelima.
Više rada nije uvijek rješenje
Njemačka, kao i mnoge druge europske zemlje, suočena je s izazovima u gospodarstvu i tržištu rada. No, dok politika poziva na povećanje radnog angažmana, brojni radnici već godinama balansiraju na rubu izgaranja. Rješenje ne mora nužno biti više rada, nego pametniji i učinkovitiji rad – uz više poštovanja prema mentalnom zdravlju i slobodnom vremenu.
Fenix-magazin/MD/T-online
