Pod geslom “Hvalite i blagoslivljajte Gospodina moga” u Svetištu i Župi Gospe Sinjske u subotu 4. listopada 2025., proslavljena svetkovina sv. Franje Asiškog i 800. obljetnica „Pjesme stvorova“.
Euharistijskim slavljem predsjedao je cetinski dekan i župnik Župe sv. Mihovila u Trilju don Slavko Volarević, uz gvardijana i rektora bazilike fra Marinka Vukmana te uz još sedamnaestoricu svećenika.
Na misnom slavlju sudjelovali su članovi Franjevačkog svjetovnog reda, Frame, Franjini štovatelji i vjernici župa Makarskog dekanata sa dekanom i župnikom Župe sv. Marka u Makarskoj don Jurom Lovrinčevićem, župnikom Župe Tučepi fra Stipom Bešlićem,župnikom Župe Brela don Ivanom Kovačevićem. Na hodočašću su sudjelovali i vjernici Župe Baška Voda sa pastoralnom suradnicom s. Ankicom Džajić.
U propovijedi don Slavko je kazao: „Ovdje smo pokraj lica naše Čudotvorne Gospe Sinjske, da bismo razmišljali o svetom Franji, bez kojega ne bi bilo ni ove crkve ni ovoga samostana. Sv. Franjo, čovjek je osam stoljeća od nas daleko, a opet nam blizu po svojim plodovima, po onome što je ostavio iza sebe. A iza sebe nije ostavio građevine, ili mudrosti zapisane u knjigama, ili neki – kako se to danas kaže – novčani fond, nego je ostavio živu zajednicu satkanu od franjevačke braće, ljudi koji su ga susreli i odlučili krenuti za njim vjerujući da je on i danas živ jer je s Bogom, a Bog je kako nam kaže evanđelje Bog živih, Abrahama, Izaka, Jakova, Franje i Svih Svetih.“
Govoreći o životu sv. Franje predvoditelj je istakao da je poziv na svetost poziv da čovjek bude slika Božja: „Kad god slavimo nekog sveca sama ta činjenica nas podsjeća na dostojanstvo koje je Bog dao svakom čovjeku. Svaki je svetac prije svega čovjek, a to što je proglašen svetim je potvrda upravo toga – da je ostvario Božji poziv „biti čovjek”. Ono što se protivi svetosti jednostavno rečeno grijeh (u svim svojim varijacijama, vidljivim i nevidljivim) – čovjeka ruši u tome temeljnom poslanju koje je u Knjizi Postanka izrečeno riječima „,Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori…” Dakle, plod je grijeha biti-nečovjek, a plod prijateljskog putovanja s Bogom je biti čovjek. Danas nam se svetost često prikazuje kao nešto posebno: kad se govori o pozivu na svetost govori se o ‘karizmama’, ‘čudima’, ‘nadljudskim događajima’, a sve su to vrlo često banalne karikature onoga na što je čovjek pozvan, a to je da bude slika Božja, odnosno odraz Boga koji ga je stvorio.“
Franjo je se suobličio Kristu raspetom, nosio je na svome tijelu svete biljege, kazao je predvoditelj: „Sv. Franjo na sebi je nosio Kristove biljege. Kada o tome govorimo najčešće pomislimo na vidljive rane na njegovu tijelu. Međutim, te vidljive rane samo su vanjski izraz njegove unutarnje povezanosti s Kristom. On je cijelim svojim srcem, dušom i tijelom, pripadao Kristu pa je Bog učinio da to bude vidljivo i na taj neobičan način.“
Svetkovina svetog Franje poziva nas na zahvalnost i odgovornost, kazao je don Slavko i nastavio: „Danas je prilika i da zahvalimo sv. Franji na mnogim dobrima koja smo po njemu primili. Kao što je nekoć on sam, simbolično u svom snu, čuvao Crkvu od rušenja tu službu je povjerio svojoj braći koja su i danas među nama. I na tome treba i njima zahvaliti. Ali ne zahvaliti kao da se to ne tiče nas koji nismo franjevci, nego zahvaliti s obavezom, da ćemo svi zajedno to činiti. Jer je Crkva lađa koju treba čuvati da bi ona sačuvala nas. Svakako, ne ovisi ona samo o našem čuvanju, ali ovisi i o njemu. Pa neka nam sv. Franjo bude učitelj i na tom putu koračanja u Crkvi, ali ne kao pasivni putnici u nekom autobusu, nego kao hodočasnici nade, znajući da je Crkva prisutna u svakome od nas i u svima nama zajedno.“
Za svetkovinu sv. Franje fratri Samostana Gospe Sinjske pripremali su se duhovnom trodnevnicom. Svaki dan program je započinjao u 17 sati molitvom franjevačke krunice, Večernjom molitvom iz Časoslova i molitvama u čast sv. Franje. Molitveni program predvodio je župnik fra Antonio s članovima OFS-a Gospe Sinjske i časnim sestrama franjevkama. U 18 sati slavljena je sveta misa, a trodnevnicom su predsjedali župnik fra Antonio Mravak, župni vikar fra Marko Pudar, nastavnik u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju i odgojitelj franjevačkih sjemeništaraca fra Jure Hrgović.
Tijekom trodnevnice na misnim slavljima pjevali su zborovi Svetišta pod ravnanjem s. Anđele Crnjac – Dječji zbor, Zbor mladih i Mješoviti zbor Svetišta Gospe Sinjske. Na uočnicu svetkovine sv. Franje, u petak 3. listopada, nakon svete mise održan je „Obred preminuća“ sv. Oca Franje, a obred je predvodio gvardijan fra Marinko Vukman.
Fenix-magazin/SIM/Hrvatin Vugdelija Foto: Petar Malbaša
