Njegova Ekscelencija mons. dr. Nikola Eterović, papinski nuncij u Njemačkoj i titularni nadbiskup Cibalae (današnji Vinkovci) predvodio je na drugu korizmenu nedjelju, 1. ožujka 2026., u crkvi St. Michael u Münchenu misno slavlje prigodom dvodnevnog boravka u HKŽ München.
Koncelebrirali su fra Frano Čugura, župnik, Danijel Jurić, trajni đakon i don Pio Buzov, C.R.V., regularni kanonik sv. Augustina. Svetoj je misi nazočio veliki broj hrvatskih vjernika koji se svake nedjelje i blagdana okupljaju na hrvatska misna slavlja u ovoj crkvi.
Na samom početku slavlja nadbiskupa je pozdravio župnik fra Frano izrazivši zahvalnost što s vjernicima u Hrvatskoj katoličkoj župi München slavi svetu misu i što se odazvao pozivu dolaska u župu prigodom prikazivanja filma “Tiha moć” redatelja Jakova Sedlara koje su organizirali članovi hrvatske zajednice u Münchenu Zoran Drežnjak, Veselko Krajinović, Ante Kelava i Ante Ćurčić uz podršku brojnih hrvatskih poduzetnika iz Münchena i okolice.
Susret s Bogom
Mons. Nikola Eterović je u propovijedi, govoreći o evanđelju druge korizmene nedjelje (Mt 17, 1-9), rekao: “Da bi Isus pripravio apostole, na neki način, na veliki skandal križa, evo, izabrao je tri apostola kao što smo čuli u današnjem evanđelju i pred njima se preobrazio na visokoj gori. Preobraženjem je Isus htio pokazati učenicima svoju božansku narav koja je bila skrivena u njegovoj ljudskoj naravi. Isus je Bog i čovjek. Čovjek je poput drugih ljudi – jede, pije, raduje se, plače za svojim prijateljem Lazarom, ali u tom ljudskom čovještvu krije se veličina Boga koji se otkriva izabranim učenicima na visokoj gori Taboru. Jedna posebnost ovog ukazanja zavrijeđuje posebnu pozornost. Isusovo lice je zasjalo neobičnim sjajem i to nas podsjeća na, mogli bismo reći, traženje svih vjernika u starome zavjetu koje se izražava osobito u Psalmu 27. – ‘Tvoje lice, Gospodine, ja tražim!’ Traženje Boga, susreta s Bogom, osobno iskustvo Boga je nadahnjivalo proroke, patrijarhe, važne ljude staroga zavjeta kao što nam to svjedoče knjige iz staroga zavjeta, biblija, židovska biblija. I to nije uspjelo. To nije bio doživljaj niti Mojsija niti Ilije koji se pokazuju danas na visokoj gori. Mojsije vidi Gospodina samo od zada, njegova leđa, a Ilija je prepoznao prisutnost Boga u tišini, u lahoru. Ali evo, u Isusu Kristu apostoli mogu vidjeti Boga onakvog kakav on jest, njegovo preobraženo lice u Isusu Kristu jer Isus sam je rekao: ‘Tko je vidio mene, vidio je Oca!’ A da je to istina posvjedoči glas s neba, glas Boga Oca: ‘Ovo je moj sin ljubljeni, u njemu mi je sva milina, njega slušajte!’
Draga braćo i sestre i nama nije lako prihvatiti hodočašće kroz ovozemaljski život jer je ono također ispunjeno poteškoćama, napastima. Isus je bio napastovan, ali on je napasti pobijedio. Sjetimo se koje su to napasti koje i nas danas vrebaju: materijalizam, egzibicionizam, vlast pod svaku cijenu. Isus je pobijedio te napasti i nama omogućio ako smo povezani s njim da ih nadvladamo. Doista kad gledamo i kad razmišljamo o ovom izvanrednom iskustvu preobraženja Gospodina, onda moramo izbjeći dvije napasti koje se tiču svakoga od nas. Prva je da ostanemo zatvoreni u ovozemaljskim okvirima, nazovimo tako, materijalizma da se brinemo samo za materijale stvari, da ne tražimo lice Božije, da ne tražimo ovo izvanredno iskustvo osobnog susreta s Gospodinom u zajednici. To može imati kobne posljedice za nas vjernike.
Vjerujem da svatko od nas ima barem minimalno mistično iskustvo Božje prisutnosti u svom životu, u životu svoje obitelji, svoje zajednice. Barem ja se sjećam te prisutnosti kad sam primio prvu svetu pričest i druge sakramente. Osobito taj osjećaj Božje prisutnosti doživio sam kad sam razmišljao o odlasku u svećeništvo: da ili ne, da li me Bog zove ili ne. I sijećam se vrlo dobro vremena i mjesta. Bilo je to u mom rodnom mjestu Pućištima jedne ljetne večeri. Bio sam sa sestrom. Nebo je bilo puno mjesečine, izvanredan osjećaj i o tom osjećaju smo razgovarali, o tom zvanju, o mom pozivu. U tom trenutku sam osjećao posebnu Božju prisutnost, Isusa koji me na neki način potaknuo da idem u svećenstvo. To iskustvo preobraženja obilježilo je moj život osobito kad su nastupile, a svaki život je takav, razne poteškoće, sumnje, napasti razne vrste. Jer i sveci također prolaze kroz burna razdoblja. Sveta Majka Terezija iz Kalkute, velika svetica naših dana opisala je također tu svoju duhovnu borbu i duhovnu žeđ, iskustvo pustinje kroz koju je morala proći da bi onda još jača bila u susretu s Gospodinom.
Dakle, nama koji smo slabi, krhki, hodočasnici na ovoj zemlji nužno su potrebna ta, nazovimo ih, mistična iskustva osobnog susreta Isusa Krista da bi imali snage nadvladati poteškoće, samoću, bolest, neslaganje u obitelji, smrt drage osobe pa i našu pripravu na smrt. To nam je potrebno. S druge strane Isus nas opominje da se naš život ne može samo zaustaviti na brdu preobraženja. Sveti Petar je htio ostati stalno na tom visokom brdu, na tom mjestu, na velikom mističnom doživljavaju. Evanđelist kaže: ‘Nije znao što govori’ kad je predložio Isusu da stalno ostanu tu, da naprave tri sjenice – jednu za Mojsija, jednu za Isusa, jednu za Iliju. Slijedili su Isusa s te gore preobraženja, sišli su ponovno na ravnu zemlju i nastavili put k Jeruzalemu. Dakle, i tu drugu napast treba izbjeći. Mi smo hodočasnici na ovoj zemlji. Ne možemo se zaustaviti na nekim izvanrednim iskustvima, tražiti samo nešto izvanredno da ne bi upali u napast koju je Isus pobijedio, a koja graniči sa vjerskim egzibicionizmom.
Korizmeno vrijeme
Draga braćo i sestre nalazimo se u korizmenom vremenu u jednom svijetu veoma kompliciranom, punom nemira, punom ratova, punom nasilja kao što smo svjedoci ovih dana. Sjetimo se samo strašnog rata u Ukrajini koji traje već 4 godine i ima negativan utjecaj na cijeli svijet. Molimo posebno Gospodina da on svojom svemogućom moći udjeli ljudima želju da doista vide njegovo lice, da se susretnu s njim koji je naš mir. Kad bi ljudi imali barem minimalno iskustvo Boga u Isusu Kristu onda ne bi bilo toliko nasilja, toliko ratova, toliko zla u našem svijetu. Ujedinimo se duhovno s Isusom Kristom, slijedimo njegov put mira koji uključuje također i bol, i križ i smrt, ali koji nas vodi do uskrsnuća i do vječnog života. Amen.”
Na koncu euharistijskog slavlja nuncij je poručio: ” Stavljam vam svima na srce da molite za Svetog Oca, osobito za dvije nakane: mir u svijetu i jedinstvo Crkve. Molimo za Svetog Oca da ga Duh Sveti prosvijetli i da donese najbolje odluke za sadašnjost i budućnost Katoličke Crkve u Njemačkoj.” Potom je u ime Svetoga Oca pape Lava XIV., kojeg predstavlja, svim prisutnim vjernicima udjelio pastirski blagoslov.
Mons. dr. Nikolu Eterovića papa Franjo je 21. rujna 2013. imenovao apostolskim nuncijem u Njemačkoj. Od tada je nekoliko puta bio u službenom posjetu HKŽ u Münchenu.
U godini milosrđa, 18. lipnja 2016., podijelio je u crkvi St. Michael sakrament potvrde za 190 mladih krizmanika glavnog bavarskog grada. Bilo je to veličanstveno slavlje i još jedan veliki događaj u životu ove velike iseljeničke zajednice u srcu Bavarske. “Nemojte zaboraviti jezik svojih roditelja i djedova, jezik vas određuje i povezauje sa vrijednostima naroda iz kojeg potječete. Kroz jezik se identificiramo i povezujemo sa drugima. Isto tako u godini milosrđa posebno ističem važnost milosrđa i osjećaja za druge, nemojte okretati glavu od onih koji su potrebni vaše pažnje, ljubavi i potrebe. Budite otvoreni za patnje ljudi koji vas okružuju, pokažite otvoreno srce koje će prepoznati potrebitoga bilo u duhovnom, bilo u materijalnom pogledu”, poručio je tada apostolski nuncij mladim krizmanicima u svojoj propovijedi.
Nekoliko tisuća Hrvata okupilo se 25. lipnja 2017., u marijanskom gradu Altöttingu, a osobito su u velikom broju došli hodočasnici iz HKŽ München, koja je bila i suorganizator hodočašća. Svečano euharistijsko slavlje u bazilici St. Ana predvodio je tada apostolski nuncij u Njemačkoj mons. dr. Nikola Eterović. Nadbiskup je obraćajući se vjernicima istakao poveznicu naše nebeske Majke i njenog pouzdanja u Božji plan spasenja s pouzdanjem naših majki u nebeskog Oca. Istaknuo je važnost kršćanske obitelji u današnjem suvremenom svijetu: “Jedna katolička kršćanska obitelj je putokaz i svijetlo našem društvu. Kršćansko življenje povezano s crkvom, s nedjeljnim svetim otajstvima, odgojem djece u kršćanskom duhu i bez velikih riječi postaje proročka misija ovome svijetu.” Potom je potaknuo sve prisutne da po zagovoru blažene Djevice Marije budu nositelji vjere, nade i ljubavi kao i da donose duh blagoslova u svojim obiteljima, svojim župama i svim zajednicama u kojima se kreću i dolaze u dodir.
Vjernici Hrvatske katoličke župe München slavili su , 13. veljače 2022., svetkovinu svog nebeskog zaštitnika – bl. Alojzija Stepinca, biskupa i mučenika središnjim euharistijskim slavljem u crkvi St. Michael koje je predvodio apostolski nuncij u SR Njemačkoj nadbiskup Nikola Eterović. Govoreći o kardinalu Alojziju Stepincu nuncij je rekao:
“Zahvalimo Gospodinu što je naš blaženi kardinal Alojzije Stepinac neustrašivo naviještao istinu o Bogu i o čovjeku, i zato podnio mučeničku smrt. Dičimo se njegovim svijetlim primjerom, i uz Božju milost, po zagovoru Blažene Djevice Marije, nastojmo ga slijediti u našem osobnom, obiteljskom i zajedničkom životu. Sami to ne bi mogli ostvariti. Zato otvorimo svoja srca i duše Duhu Svetome kako bi i mi mogli postati sveti, živeći po načelu blaženoga kardinala Alojzija – U tebe se Gospodine uzdam! ”
Ovim svečanim euharistijskim slavljem u crkvi St. Mihael apostolski je nuncij otvorio godinu proslave 75. obljetnice osnutka (1948. – 2023.) HKŽ München.
Fenix-magazin/IK/s.Nikolina Bilić/Foto: Anita Žaja, Željko Nedić i cross-press.net
