Jedna je žena pred sudom doživjela neuspjeh u pokušaju da pomakne svoj odlazak u mirovinu za 14 godina ranije, podnijevši novi putovnicu s različitom godinom rođenja.
Iako su naknadne izmjene podataka na temelju novih dokumenata iznimno moguće „uz stroge uvjete“, kako je presudio Zemaljski socijalni sud Berlin-Brandenburg (Landessozialgericht), u ovom slučaju novi putovnica nije bila uvjerljivija od stare.
Prema navodima suda, tužiteljica je početkom 1980-ih s mužem došla u Njemačku. Tada je predočila libanonsku putovnicu u kojoj je stajalo da je rođena 1960. godine u Bejrutu te da je bez državljanstva. Na temelju tih podataka, mirovinsko osiguranje dodijelilo joj je socijalni broj koji se temeljio na toj godini rođenja.
Početkom 2015. godine, žena je pred njemačkim vlastima počela tvrditi da se zapravo zove drugačije i da je rođena 1946. godine u Turskoj. Kao dokaz predočila je tursku putovnicu izdanu 2014. godine te izvod iz turske matične knjige rođenih koji potvrđuje godinu rođenja 1946.
Kad je 2017. podnijela zahtjev za starosnu mirovinu pozivajući se na novu godinu rođenja, mirovinsko osiguranje taj je zahtjev odbilo. Nije priznalo alternativnu godinu rođenja niti je izdalo novi broj osiguranja.
Sud: Turski dokumenti nisu uvjerljiviji
Uslijedio je pravni spor u kojem je žena u prvom stupnju pred Socijalnim sudom u Berlinu dobila presudu u svoju korist. No zajednički zemaljski socijalni sud za Berlin i Brandenburg u Potsdamu uloženu žalbu mirovinskog osiguranja prihvatio je i odbacio zahtjev žene za promjenom godine rođenja. Ipak, još uvijek postoji mogućnost podnošenja revizije pred Saveznim socijalnim sudom.
Nadležno vijeće pokrenulo je istragu i među ostalim pomoću otisaka prstiju potvrdilo da je žena koja je 1981. ušla u Njemačku ista osoba koja sada nastupa pod drugim imenom. Po mišljenju suda, naknadno predočeni turski dokumenti u suštini nisu bolji dokaz stvarnog datuma rođenja od libanonske putovnice.
Navodno je datum rođenja 1946. registriran u Turskoj tek krajem 1962. – dakle s gotovo 17 godina zakašnjenja. Iako takav vremenski razmak između rođenja djeteta i upisa u matične knjige nije bio neuobičajen u ruralnim područjima Turske, sud je procijenio da to umanjuje dokaznu vrijednost – osobito jer tužiteljica pri samom upisu nije bila osobno prisutna, pa očite razlike u dobi nisu mogle biti primijećene.
Muž je pri vjenčanju imao samo 14 godina?
Sud je naveo i druge pokazatelje protiv tvrdnje da je žena rođena 1946. godine. Naime, prema službenoj dokumentaciji, udala se 1977. za muškarca rođenog 1963. – što bi značilo da se udala za 14-godišnjaka. Također, svojih bi šestero djece rodila između 35. i 45. godine života. Sve to sud smatra „vrlo nevjerojatnim“.
Sud je zaključio kako turski dokumenti nisu „uvjerljiviji od libanonske putovnice u pogledu ispravnosti datuma rođenja“. Stoga ostaje važeća godina rođenja koju je žena prvotno navela mirovinskom osiguranju. Protiv ove odluke i dalje se može uložiti žalba Saveznom socijalnom sudu.
Fenix-magazin/IK
