Desetljećima je u javnosti stvarana kriva i ponižavajuća slika hrvatskog iseljenika. Nazivali su ih neobrazovanim, polupismenim, primitivnim ljudima, koji su iz najnižeg društvenog sloja napustili Hrvatsku. Nazivali su ih i ekstremnom emigracijom, radikalnim desničarima koji iz tuđine sole pamet svima u domovini. No, iseljeni Hrvati su htjeli da ih se poštuje, htjeli su svoju državu i živjeli svoje ideale. Pomagali su stvaranje te iste države. I jedino su tada bili cijenjeni i njihova pomoć u vrijeme Domovinskog rata im nikad nije bila osporavana.
Bilo je i onih koji su onda, kao i danas, samo čuvali i učvršćivali svoj položaj. Tako su i danas u državnom sustavu sačuvani maniri iz komunističkog vremena.
Molio me da mu sina zaposlim
No, ostavimo na tren politiku i vratimo se iseljenim Hrvatima, onim istim koji su bili izrugivani i ponižavani. A njima se danas iz domovine obraćaju oni kojima treba pomoć. Često puta im se obraćaju i sinovi onih kojima su Hrvati u iseljeništvu bili tema za zbijanje šala i ruganje, onima koje su desetljećima smatrali priprostim ljudima. Tome svjedoči i priča jednog hrvatskog iseljenika iz Slavonije u Frankfurtu.
– Nedavno sam bio u svom selu i susjed me molio da mu u Njemačkoj zaposlim sina koji je već u tridesetima, a nema ni žene, ni djece, ni stalnog posla. Molio me da ga spasim jer u Slavoniji nema budućnosti. Kaže, svi odlaze van, a on nema koga pitati nego mene – kazuje naš dobrodušni Slavonac, koji je s roditeljima došao u Njemačku kad je imao samo pet godina.
Ništa ne bi bilo čudno da taj naš Mata iz Slavonije nije godinama slušao tog čovjeka kako u njihovu selu ogovara Hrvate iz Njemačke. Urezala mu se njegova rečenica „kako gastarbajterske žene po Njemačkoj čiste stražnjice Njemicama. Vjerojatno je pritom mislio na žene koje njeguju stare i nemoćne po bolnicama i domovima u Njemačkoj, što je časno i pošteno radila i njegova majka. Mata mu to nije zaboravio, ali nije ni osvetoljubiv. Odlučio je pomoći njegovu sinu, kao što nastoji pomoći i svakom novom Hrvatu u Njemačkoj.
Ovo su dokazi
Nije njegova priča jedina. Čast iznimkama, ali Hrvati iz iseljeništva i danas plaćaju danak iskrivljenih pogleda i sotoniziranja iz komunističkih vremena. A od tog vremena je proteklo puno vode Savom i Dunavom, isto kao Majnom i Rajnom. Djeca hrvatskih iseljenika danas su u većini obrazovani i ugledni članovi društva. Napredovali su na društvenoj ljestvici puno više nego njihovi roditelji. Nažalost, Hrvatska to tek danas doznaje.
O tome piše i ovaj broj Fenixa, koji donosi priče o uspjesima Hrvata u iseljeništvu kod kojih nema podjela. Bar ne onakvih o kakvima svakodnevno čitamo i slušamo iz domovine.
Fenix možete pronaći na svim značajnijim prodajnim mjestima u Njemačkoj, Švicarskoj, Austriji i Luxemburgu..
Fenix Magazin/Marijana Dokoza
