Žao nam je što je došlo do ovoga!
“Žao mi je. Radi svega. Žao mi je što je došlo do ovoga. Žao mi je jer ne mislim da ste zli ljudi, ali ovog časa ne vidite da činite zlo drugima”, samo je dio otvorenog pisma koje je stiglo na adresu redakcije jednog hrvatskoga portala. Pismo je od jednog gay građanina upućeno svim građanima koji su dali svoj potpis za referendum kojim se želi uskratiti istospolnim zajednicama pravo na brak i usvajanje djece, a za kojega je u Hrvatskoj potpise prikupljala Građanska inicijativa “U ime obitelji” . Na stranici portala, pod, u cijelosti objavljenim pismom, je više od šestotinjak komentara građana koji su osjetili potrebu dati svoj pozitivan ili negativan sud. U jednom komentaru, među ostalim stoji i ovo: “ Osobno sam širokih pogleda na svijet i nikada, ali nikada nisam imala ništa protiv homoseksualnih odnosa. Pravo na ljubav nikome se ne bih usudila uskratiti, između koga god ona bila. Po pitanju braka također, zajednica dvoje ljudi bila ona istospolna ili ne, svejedno mi je: volite se, poštujte, vi sretni, ja sretna, ali odgajanje djece u istospolnoj zajednici? E tu povlačim crtu. I tu dolazi odmah iznova pitanje braka, jer bi vam isti omogućio pravo na djecu. Žao mi je, ali tu se osobna odluka vaše seksualnosti dotiče treće osobe, odnosno djeteta”. I upravo se djeteta cijela ova problematika najviše dotiče, a nitko se ne pita što želi to dijete, što je u njegovom interesu.
Žele li djeca dva oca ili dvije majke ili mamu i tatu
Djecu koju će nakon referenduma i ako se dogode izmjene u Ustavu u korist gay populacije, isti moći posvajati, nitko ne pita žele li odrastati u istospolnim brakovima. Žele li ona imati dvije majke ili dva oca umjesto majke i oca? Što reći petogodišnjem djetetu kada ga požele usvojiti dva muškarca? Ili dvije žene? Dok većina njegovih prijatelja i poznanika ima oca i majku, kako objasniti da je drugačiji jer ima dva oca? Jer, prihvatili mi to ili ne, jeste drugačiji. Svatko ima pravo biti što hoće, tko hoće, ima pravo birati vjersko opredjeljenje, pa čak i nacionalno i sve to dok svojom odlukom ne ugrožava onog drugog. Pružiti mogućnost homoseksualnim parovima posvajanje djece, ma koliko ljubavi bilo u toj zajednici, značilo bi ići protiv prirodne ravnoteže, protiv djeteta. Ne samo u jednoj katoličkoj zemlji kao što je Hrvatska, već i ostatku svijeta. Jer naposljetku, priroda je odlučila da život ne može započeti bez muških i ženskih jajnih stanica. A čovjek jednostavno protiv prirode ne može.
Marijana Dokoza
