Usvajanje zakona da osobe koje su osumnjičene za sudjelovanje u ubojstvima hrvatskih političkih emigranata ne budu izručene Njemačkoj, na čijem tlu je počinjena većina tih političkih ubojstava, i dalje potresa Hrvatsku. Sve je preraslo u prvorazredni politički skandal nakon što su iz ureda Viviane Reding, potpredsjednice Europske komisije i povjerenice za pravosuđe, stigle optužbe da se usvajanjem tzv. Lex Perković Hrvatska pretvara u utočište komunističkih zločinaca.
Stisnut uza zid, hrvatski premijer Zoran Milanović, čija Vlada je odmah nakon Njemačke ratifikacije usvojila zakon o izmjenama Europskog uhidbenog naloga, pomalo popušta i traži „časan uzmak“ iz situacije koja je već nanijela nemjerljivu štetu Hrvatskoj. Iako je svima jasno da se tim zakonom htjelo zaštititi osumnjičenike čije izručenje traži njemačko pravosuđe, premijer Milanović odbija kritike na svoj i račun svoje Vlade. Tražeći izlike, najprije je govorio da se tim zakonom htjelo zaštititi hrvatske branitelje od eventualnog izručenja Srbiji. Najnovije je „mahanje“ o tobožnjoj neravnopravnosti Hrvatske kojoj se u EU ne dopušta usvajanje izmjena Europskog uhidbenog naloga kao nekim drugim državama.
Milanoviću više nitko ne vjeruje
Milanoviću, jednako kao i predsjedniku dr.Ivi Josipoviću, više nitko ne vjeruje kad je riječ o Lex Perković. Ne vjeruj im ni velika većina hrvatskih građana, jednako kao ni ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić, koja sve glasnije traži da Hrvatska do kraja ispuni preuzete obveze prema Njemačkoj i Europi. Njoj je kao i svima drugima jasno da se u izmjene zakona išlo isključivo zbog zaštite Josipa Perkovića i njegovih komunističkih kompanjona, čiji sinovi danas obnašaju visoke dužnosti Republici Hrvatskoj.
Optužbe Viviane Reding da je Hrvatska utočište komunističkih zločinaca nažalost je gola istina. Hrvatska je jedina od bivših komunističkih zemalja u EU koja nije provela Lustracijski zakon i koja dosad nije ni sudila a niti osudila komunističke zločine iz bivše Jugoslavije. Zbog činjenice da za komunistička ubojstva još nitko nije odgovarao, mnoge živuće komunističke ubojice umrijeti će kao slobodni i pred zakonom nevini ljudi.Imajući sve to u vidu, nije nimalo slučajno da je Viviane Reding dala Hrvatskoj rok o povlačenju tzv. Lex Perković do 23. kolovoza, europskog Dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima. Njoj je očito jasno da je Hrvatska talac Josipa Perkovića i „komunističke zmije“ koja štiti sve partizanske zločine tijekom i nakon Drugog svjetskog rata.
Da ne bi imala ozbiljnijih posljedica, Hrvatska napokon mora osuditi komunističke zločine te naučiti poštivati preuzete dogovore i obaveza. A to je ono što razlikuje EU od Balkana, s kojeg Hrvatska nastoji pobjeći. A da bi pobjegla mora se riješiti ne samo komunističkog naslijeđa već i ostataka komunističkih kadrova koji su se ogriješili o zakon, bez obzira bio taj zakon hrvatski, njemački ili europski. Vrijeme zaštićenih osoba mora postati prošlost. „Lex Perković“ mora biti promijenjen. Komunistički zločinci i svi oni koje traži njemačko pravosuđe moraju biti izručeni Njemačkoj. Osuda i sankcioniranje svih zločina, pa tako i komunističkih, europski je standard i civilizacijski doseg. Očito je da oni koji se protive procesuiranju zločinaca iz komunističkog režima, koče europski razvoj Hrvatske.
Naknadna pamet predsjednika Ive Josipovića
Kad je već svima jasno da, pod pritiskom EU i Njemačke, „Lex Perković“ neupitno pada, naknadnu pamet sada nudi predsjednik dr. Ivo Josipović, kojemu je kao i Stjepanu Mesiću prvi savjetnik Perkovićev sin Saša Perković. Iako je nezamislivo da bi danas njemačkom predsjedniku bio savjetnik sin šefa Stazija,sigurnosne službe bivšeg DDR-a koja je pandam zločinačkoj organizaciji jugoslavenske Udbe, predsjednik Josipović priznaje da je Lex Perković donio veliku političku štetu Hrvatskoj. Ako smo pogriješili, tu pogrešku treba ispraviti, kaže Josipović ne otkrivajući tko su to oni „mi“: On, Mesić ili Milanović? Ili sva trojica zajedno sa plejadom komunističkih obožavatelja i njihovih kadrrova!?
(sim)
U tiskanom izdanju Fenixa pročitajte što na ovu temu kažu čelnici najbrojnijih i najvažnijih hrvatskih udruga u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj:
Mijo Marić, Hrvatski svjetski kongres Njemačke
Miroslav Piplica, Austrijsko-hrvatska zajednica za kulturu i sport Beč
Dragan Hazlar, HAZUD Švicarska
Ante Moro, Hrvatska akademska zajednica München
Ruža Studer, KUD Fala Švicarska
Anita Akmadža, Hrvatsko-europsko kulturno društvo Frankfurt / M
Štefica Madračević, Slavonsko-baranjska zajednica Hrvata Njemačke
Zoran Primorac, Hrvatska zajednica Hercegovina iz Stuttgarta
Dunja Gaup, Hvatska kulturna zajednica u Švicarskoj
Autor: Goran Sudar
