U nastavku suđenja braći Mamić i ostalima u aferi “Dinamo 2” bivši igrač Dinama Mihael Mikić rekao je da je tijekom višegodišnjeg igranja klubu oprostio preko 300 tisuća eura dugovanja, a dio potraživanja namirio je prodajom BMW-a koji je bio registriran na agenciju “Mamićsport”.
Tijekom svjedočenja na osječkom Županijskom sudu Mikić je kazao da su se 2001 i 2002. nakupili veliki dugovi kluba prema njemu, da mu je Zdravko Mamić rekao da klub nema novca, a on mu je odgovorio kako je spreman oprostiti i 50 posto duga.
Mamić mu je, navodi, rekao da može otići u auto salon i izabrati automobil koji hoće, što je i napravio, ali je kasnije otkrio da je vozilo registrirano na agenciju “Mamićsport”. Kada je iz Dinama trebao otići u inozemstvo BMW je prodan, sredstva uplaćena na račun agencije “Mamićsport”, a svjedok tvrdi kako mu je novac od prodaje uplatio Zdravko Mamić.
S obzirom da su se 2003. i 2004. opet nagomilali dugovi “Dinama” od 120 tisuća eura Mikić navodi kako je klubu odlučio oprostiti polovicu, a da mu je Zdravko Mamić rekao kako će mu ostatak isplatiti “na ruke”. Tako je, tvrdi, Mamić njegovom ocu u nekoliko rata isplatio 40 tisuća eura, a njemu na Uskrs 2005. “na ruke” dao 20 tisuća eura.
Također navodi da je prije odlaska u japansku Hiroshimu “potpisivao neke dokumente”, da je na temelju toga dobio 80 tisuća dolara koje mu je isplatio Mario Mamić, ali se ne sjeća je li mu plaćeno u gotovini ili na račun.
Mikić je kazao da su od 1998. do 2002. svi igrači u ugovorima imali pravo na podjelu transfernog obeštećenja, ali je to po svom dolasku u klub ukinuo Zdravko Mamić i u novom ugovoru kojeg je potpisao 2002. više nije imao to pravo.
Balaban opovrgnuo da je na njega izvršen pritisak kako bi promijenio iskaz
Bivši igrač Boško Balaban posvjedočio je da je iz Dinama 2001. otišao u engleski klub Aston Villa i imao pravo na 75 posto inozemnog transfera u svoju korist, što mu je isplaćeno. Tvrdi kako je nekoliko godina ranije sa Zdravkom Mamićem sklopio ugovor o zastupanju temeljem kojeg je Mamić imao pravo na dio u inozemnom transferu.
Kada je dobio svoj dio transfera, ukupno vrijednog 5,2 milijuna funti, Balaban je novac podijelio s Mamićem. Ne sjeća se svih pojedinosti te nije mogao precizno reći koliko je novca pripalo Mamiću, ali sjeća se, kaže, da su obojica bili zadovoljni.
Iako je na raspravi ustvrdio da tijekom igranja u Dinamu nikada nije dobio novac “na ruke” obrana Zdravka Mamića predočila mu je potvrde iz kojih proizlazi da je u više navrata dobio preko 112 tisuća eura. Balaban je kazao da je na potvrdama njegov potpis, ali se pojedinosti ne sjeća ni je li mu taj novac davao Zdravko Mamić ili netko drugi iz kluba.
Odvjetnik Zdravka Mamića Filip Glavaš uložio je primjedbu na Balabanov iskaz, jer je u jednom dijelu suprotan njegovim ranijim izjavama iz istrage, a smatra kako je očito da je na svjedoka izvršena neka vrsta pritiska kako bi promijenio iskaz.
Balaban je odgovorio kako je u nekim dijelovima iskaza možda pogriješio, ali da na njega nitko nije izvršio pritisak, kao i da ga prije davanja iskaza u državnom odvjetništvu nije kontaktirao nitko od članova obitelji Mamić.
Lozica: Poznato da je agencija “Mamićsport” imala ugovore s više igrača
Bivši stečajni upravitelj sportsko-dioničkog društva “Dinamo” Pero Lozica kazao je da je stečaj pokrenut 2001. na inicijativu igrača Igora Cvitanovića, a klub je tada samo državi bio dužan više od milijardu kuna. Ističe da je tada postojao dualitet pravne osobnosti, jer su sportska i druga prava prenesena na Udruga građana “Dinamo”, čiji je predsjednik bio Mirko Barišić, a direktor optuženi Damir Vrbanović.
Napominje da je bivša uprava, nakon otvaranja stečaja, bila isključena iz poslovanja te da mu je jedino Vrbanović povremeno znao pojasniti pojedinosti iz poslovne dokumentacije. Iako mu je kao stečajnom upravitelju taj dualitet bio pravno dvojben, Lozica tvrdi da nitko nije postavljao pitanja o takvoj okolnosti ni državna tijela, a niti Hrvatski nogometni savez, a on nije imao ovlasti pokretati postupke protiv Udruge građana Dinamo.
Svjedok nema saznanja da bi ta udruga otvarala neke inozemne bankovne račune, a nisu mu poznate ni pojedinosti oko poslovanja menadžerske agencije, koju su vodili Zdravko i Mario Mamić, iako je, dodaje, bilo javno poznato da je agencija “Mamićsport” imala ugovore s više igrača, među kojima i iz Dinama.
Lozica ističe kako je stečaj sportskog dioničkog društva Dinamo zaključen 2003. ili 2004., a kao stečajni upravitelj svjedočio je u postupcima u kojima su igrači Dražen Ladić, Joško Jeličić i Igor Cvitanović, tužili udrugu građana Dinamo, jer su im potraživanja bila priznata u stečajnom postupku. Da poslovanje kluba nije bilo prebačeno na tada osnovanu udrugu država bi, zbog velikih dugova kao najveći vjerovnik u stečajnom postupku morala odlučiti hoće li klub nastaviti djelatnost ili ne, pojasnio je Lozica.
U tzv. aferi “Dinamo 2” za izvlačenje novca iz kluba uz Zdravka i Zorana Mamića, koji su u bijegu u BiH i kojima se sudi u odsutnosti, optužnicom su obuhvaćeni Zdravkov sin Mario Mamić, bivši Dinamov direktor Damir Vrbanović, poduzetnici Sandro Stipančić i Igor Krota te menadžer Nikky Arthur Vuksan. Potkraj listopada prošle godine Vuksan je priznao krivnju i nagodio se s Uskokom pa je osuđen na godinu dana zatvora, uvjetno na pet godina. Krivnju je, potkraj studenog, priznao i Krota koji je, nakon nagodbe, osuđen na devet mjeseci zatvora, što je zamijenjeno radom za opće dobro.
Suđenje se nastavlja u utorak, ispitivanjem novih svjedoka.
Fenix-magazin/MMD/Hina
