Gostujući kod Stankovića u emisiji „Nedjeljom u 2“ sudac Trgovačkog suda u Zagrebu Mislav Kolakušić progovorio je o čitavom nizu nepravdi posebice u Ovršnom zakonu i Stečajnom zakonu. U nastavku vam prenosimo dio intervjua koji je sudac Kolakušić dao Stankoviću u njegovj emisiji „Nedjeljom u 2“.
Je li se što promijenilo u odnosu na stari Zakon o predstečajnim nagodbama?
Ništa se nije promijenilo, sve je ostalo po starom. Dakle, onaj zakon koji je donesen za točno unaprijed poznate pojedince, za njih je vrijedio dok oni nisu prošli postupke predstečajnih nagodbi. Sada se zakon mijenja, ali za koga? Sve ono što se htjelo oteti od hrvatskog naroda je oteto.
Mogu li se ispraviti krive Drine iz stečajnih nagodbi?
Sada je jako teško, sada je skoro nemoguće. Zato što su te nagodbe postale pravomoćne i sad to više nije moguće. Cijelo ovo vrijeme je to bilo moguće, mogao se izmijeniti zakon koji je vrijedio za postupke u tijeku i sve se moglo ispraviti.
Slavko Linić kretaor Zakona o predstečajnim nagodbama tvrdi da se tim nagodbama naplaćuje 55% potraživanja i da se spasilo 30.000 radnih mjesta?
To je potpuna neistina. Ta neistina se vrlo lako može provjeriti. Naime, još uvijek je tajno koliko je novca uplaćeno temeljem tih predstečajnih nagodbi. Niti jedan medij nije uspio doći do tog podatka. Iz razgovora sa predstavnicima iz porezne uprave saznao sam da nije uplaćeno ništa. Nitko ne uplaćuje skoro ništa.
Ima naznaka da je barem oko 27.000 radnih mjesta sačuvan? Je li to dobar podatak?
Pa ne vjerujem da je to ikakva ozbiljna metodologija. Ne znam kako su to izračunali. Ono što znam iz prakse je ovako: Pojedinac ima četiri ili pet tvrtki, četiri tvrtke bez zaposlenih ili s jednim zaposlenim prođe predstečajnu nagodbu a peta ili šesta tvrtka gdje su premješteni svi radnici ode u stečaj, ali u toj tvrtci nema niti kune imovine jer je sva imovina bila u ovoj drugoj.
Treba li se mijenjati Zakon o trgovačkim društvima?
Zakon o trgovačkim društvima je po meni upropastio Republiku Hrvatsku i hrvatsko gospodarstvo. To je najgori zakon koji je potpuno neprimjeren vremenu i prostoru u kojem živimo. Vi možete deset tvrtki u jednom danu odvesti u stečaj, ostati dužni milijardu kuna i taj isti dan otvoriti deset novih tvrtki. To je za meine nepojmljivo.
Kako to zakonodavac ne vidi?
Do ovog zakona ja sam mislio da se uistinu radi o neznanju, sad sam uvjeren da se ne radi o neznanju. Dakle, zakon o trgovačkim društvima, ovršni zakon su napisani za točno određene i unaprijed poznate ljude. Ja sam u to sada duboko uvjeren.
To bi onda značilo žestoki kriminal?
Apsolutno!
Hoćete onda izaći sa imenima?
Svi ih znaju. Svi u pravilu znaju koliko je javnih bilježnika, koliko je odvjetnika zaradilo. Napisan je zakon prema kojem vi možete izabrati javnog bilježnika kojem ćete podnijeti prijavu. Pa je nekoliko javnih bilježnika i nekoliko odvjetnika napisalo sve prijedloge i donijelo sva riješenja o ovrhama. I time je kao navodno pomognuto sudovima. Znači njih par je napravilo ono što nije moglo petstotinjak sudova.
Vi ste bili dosta glasni, glasni ste i danas, jeste li imali kakve posljedice?
Ne, u početku su bili pritisci, poslje više ne.
Donesen je novi Stečajni zakon, što riješava taj zakon, hoće li on pomoći?
Apsolutno neće pomoći zato jer je preko 80% ovog zakona prepisano iz starog zakona. Određene tehničke stvari su nešto bolje, neki prijedlozi su usvojeni, a mnogi nisu. Ono što je problem, mi moramo strukturnu reformu zakona provesti, mi moramo promijeniti zakone da postupci budu iznimno brzi i efikasni. Vi nama točno zakonom određujete, kad ga pišete, da li će određeni postupak trajati mjesec dana ili deset godina. Dakle svatko tko radi u struci zna koliko će taj postupak po tom zakonu trajati.
Jesu li dobrim djelom i suci krivi, stečajevi dosta dugo traju?
Neki traju dugo, ali nisu krivi suci, nego su krivi zakoni. Problem je u zakonu, ako vama zakon kaže da vi morate čekati zavšetak nekog ovršnog postupka ili parničnog postupka koji se vodi pred nekim drugim sudom deset godina, i vi ne smijete zatvorit stečaj. Gdje je tu krivnja sudaca? Dakle 470 stečajeva koje sam ja imao, prosječno njihovo trajanje je 267 dana.
Kazali ste da intelektualci šute a oni bi trebali biti pokretač promjena u društvu?
Uvjeren sam da svatko u svome poslu zna što je pogrešno i što je potrebno učiniti da bi se to ispravilo. Ja ne čujem taj glas što je potrebno učiniti u svakom određenom području.
Je li za dvjesto kuna danas možete ostati bez stana?
Da! To je mene uistinu šokiralo. To je jedan krug u koji uđete. Nedavno je bio sabor blokiranih u Europskom domu u Zagrebu. Tri i pol sata su građani govorili što im se događa. Vi kada imate iznimno nisku plaću npr. 1.200kn ili 1.500, vama zbog duga T-HAT-u ili HTV-u, koji iznosti 200kn, pokrene se ovrha. Taj dug će vam se uvećati za daljnjih 900kn, pa ćete biti dužni 1.100kn. Vi ćete platiti 1.100kn, ali vi sljedeći mjesec nećete moći platiti novu ratu iznosa duga, dug će se povećati za 1.000kn i vi ćete kroz nekoliko mjeseci biti bez apsolutno ikakvih prihoda i bez ikakve mogućnosti da platite ikakav račun. U Hrvatskoj žive građani koji nemaju dobrostojeće prijatelje, rodbinu, koja može uskočiti, koji se mogu nekom obratit da vam pomogne sa 1.000kn. Postoji jako veliki broj tih ljudi. Ti troškovi ovrhe su potpuno nepotrebni troškovi. Ti troškovi nebi smjeli postojati. Kompjuterski sustav je u bitnom pojeftinio troškove ovrhe: ovrhovoditelj se ulogira u kompjutorski sustav, sustav isprinta riješenje i otpremi. Dakle nema troškova, trošak je 10kn.
Što je vaš prijedlog?
Prvo što moramo učiniti je to da prvo ovršno riješenje bude besplatno. Ako ste zakasnili platiti račun to ovršno riješenje nebi smjelo biti veće od npr. 50kn. Ne 1.000kn, 2.000kn, pedeset kuna je dovoljno. Nakon toga bi se trebao uvesti limit: ispod 70.000 kuna duga ne bi se smjelo nekom ovršiti jedina imovina u kojoj živi. Pritisak na građane je stalan i neizdrživ. Zbog dva, tri računa se stvara velik pritisak.
Kako naplatiti te račune i treba li država odustati?
Ne nikako. Naplaćivati će se od prihoda, samo u malo dužem periodu.
Što mislite koji iznos imovine bi trebao biti cenzus?
To je stav za javnu rasparavu. Ako živite u stanu u centru Zagreba koji vrijedi 500.000 eura nije isto kao da živite u sobici od 16 kvadrata.
