Jedan njemački umirovljenik izborio je na sudu pravo na isplatu dodatne mirovine (bAV – betriebliche Altersversorgung), iako je još ranije s poslodavcem imao drukčiji dogovor.
Presuda Saveznog radnog suda iz 2021. godine (predmet 3 AZR 123/21) rezultirala je time da mu bivši poslodavac mora isplatiti gotovo 98.000 eura.
Dodatna mirovina koju poslodavac uplaćuje zaposleniku može biti važan dio mirovinske štednje. Ipak, ona nije uvijek isplativa za svakoga. Stručni portali navode da se takav oblik štednje posebno isplati osobama s višim primanjima samo ako poslodavac sudjeluje s dovoljno visokim udjelom, primjerice većim od 25 posto. U suprotnom, porezne i socijalne olakšice te eventualna dobit mogu biti „pojedene“ davanjima koja se plaćaju u mirovini. Ako računica nije povoljna, zaposleniku se više isplati potražiti druge oblike dodatne štednje.
Upravo tako postupio je i tadašnji fond menadžer koji je još 1987. godine odlučio da neće sudjelovati u sustavu mirovine poduzeća. S poslodavcem je tada sklopio individualni dogovor kojim se odrekao tog prava. Međutim, situacija se kasnije promijenila. Tijekom godina poslodavac je za većinu zaposlenika uveo novi, znatno povoljniji sustav mirovinskog osiguranja. Godine 1995. donesena je i nova uredba o mirovinskim pravima koja je predviđala još veće beneficije.
AKO RADITE U NJEMAČKOJ: Koliku mirovinu možete očekivati ako imate plaću 4.100 eura?
Kada je zaposlenik 2015. godine prijevremeno otišao u mirovinu, poslodavac mu je odbio isplaćivati dodatnu mirovinu od poslodavca, pozivajući se na stari dogovor iz 1987. godine. No sud je zauzeo drukčije stajalište.
Sud je zaključio da je poslodavac, nakon što je uveo znatno povoljniji sustav za ostale radnike, bio dužan ponovno razgovarati s tim zaposlenikom i ponuditi mu jednaka ili barem ravnopravna prava. Budući da to nije učinio, više se nije mogao pozivati na staru, nepovoljniju individualnu odredbu u svoju korist. Drugim riječima, nije dopušteno godinama razvijati bolji sustav za većinu radnika, a pojedinca ostaviti u nepovoljnijem položaju bez dodatnih pregovora.
Sud je svoju odluku temeljio na načelu savjesnosti i poštenja iz njemačkog Građanskog zakonika (§ 242 BGB), prema kojem ugovorne obveze treba ispunjavati ne samo formalno, nego i u skladu s dobrim običajima i razumnim očekivanjima. Poslodavac ne smije iskorištavati pravne rupe ili stare sporazume ako se okolnosti bitno promijene.
Bivšem fond menadžeru dosuđena je mjesečna mirovina od poduzeća od 1.796,40 eura bruto. Osim toga, poslodavac mu mora isplatiti zaostatke za razdoblje od travnja 2015. do prosinca 2018., što iznosi 81.293,20 eura. Uz to dolaze i zatezne kamate od oko 16.200 eura te dodatno priznato božićno primanje. Ukupno se iznos popeo na gotovo 98.000 eura.
Presuda ima značajne posljedice i za radnike i za poslodavce. Zaposlenici i umirovljenici u sličnim situacijama trebali bi provjeriti svoja prava i po potrebi potražiti savjet stručnjaka za radno pravo. S druge strane, poslodavci bi trebali redovito preispitivati stare individualne dogovore te pravodobno reagirati ako uvedu povoljnije sustave za ostatak zaposlenika. U suprotnom riskiraju visoke naknadne isplate, kao u ovom slučaju.
Osim pravnog aspekta, takav pristup pridonosi i većem povjerenju i zadovoljstvu zaposlenika, a dugoročno može imati i financijske koristi za poduzeća, osobito ako država dodatno potiče razvoj poduzetnih mirovinskih sustava.
Fenix-magazin/DP/MMD
