Sud Europske unije presudio je u srijedu da hrvatski mehanizam ujednačavanja sudske prakse, koji omogućuje sucima koji u nekom predmetu nisu bili članovi sudskog vijeća da promijene već donesenu odluku, nije u skladu s pravom EU-a.
“Sudsko vijeće nadležno za predmet mora samostalno donijeti odluku kojom se dovršava postupak. Svako neopravdano zadiranje osoba koje nisu članovi sudskog vijeća mora biti isključeno”, kaže se u priopćenju Suda EU-a.
Odluka Suda EU-a odgovor je na upit hrvatskog Visokog trgovačkog suda, koji je zatražio mišljenje je li ta praksa u skladu s pravom EU-a.
Na hrvatskim drugostupanjskim sudovima, prije nego što se smatra da je formalno donesena i da se može dostaviti strankama, svaka odluka koju donese sudsko vijeće mora se proslijediti sucu evidentičaru dotičnog suda.
Suca evidentičara određuje predsjednik dotičnog suda. U praksi on ima ovlast odgoditi donošenje presude i davati upute sudskom vijeću. Stranke ne znaju za njegovo sudjelovanje ni ime. Ako sudsko vijeće ne postupi u skladu s njegovim uputama, sudac evidentičar može zatražiti sazivanje sjednice odjela za evidenciju sudske prakse.
Na toj se sjednici može prihvatiti „pravno shvaćanje” koje je obvezujuće za sva sudska vijeća koja pripadaju odjelu. Dotično sudsko vijeće, koje je već zaključilo svoje vijećanje, mora, ako je to potrebno, izmijeniti svoju prethodno donesenu sudsku odluku.
Taj postupak opravdavan je potrebom ujednačavanja sudske prakse.
Sud EU je odgovorio da se pravu Unije protivi to da se nacionalnim pravom predvidi unutarnji mehanizam u nacionalnom sudu na temelju kojeg se sudska odluka koju je donijelo sudsko vijeće nadležno u predmetu može otpremiti strankama radi njegova dovršetka samo ako je njezin sadržaj odobrio sudac evidentičar koji nije član tog sudskog vijeća.
Isto tako nije u skladu s pravom EU-a da posebni sudski odjel nadležan za evidenciju sudske prakse ima ovlast prisiliti, prihvaćanjem „pravnog shvaćanja”, sudsko vijeće nadležno u predmetu da izmijeni sadržaj sudske odluke koju je prethodno donijelo, iako na toj sjednici odjela sudjeluju i suci koji nisu suci tog sudskog vijeća kao i, ovisno o slučaju, osobe izvan predmetnog suda pred kojima stranke nemaju mogućnost iznijeti svoje argumente.
“Jamstvo pristupa neovisnom i zakonom prethodno ustanovljenom sudu podrazumijeva da sudsko vijeće nadležno za predmet samostalno donosi odluku kojom se dovršava postupak. U pogledu sastava sudskih vijeća moraju postojati transparentna pravila koja su poznata pojedincima kako bi se isključilo svako neopravdano zadiranje u postupak odlučivanja osoba koje nisu članovi sudskog vijeća i pred kojima stranke nisu mogle iznijeti svoje argumente”, kaže se u priopćenju Suda.
Sud ističe da je dopušten postupovni mehanizam koji – kako bi se izbjegle ili otklonile razlike u sudskoj praksi i time osigurala pravna sigurnost svojstvena načelu vladavine prava – omogućuje sucu suda, koji ne zasjeda u nadležnom sudskom vijeću, da predmet uputi proširenom vijeću tog suda.
Za to moraju biti ispunjena tri uvjeta: da prvotno određeno sudsko vijeće još nije odlučivalo u predmetu; da su okolnosti u kojima može doći do takvog upućivanja jasno navedene u primjenjivom zakonodavstvu i da se navedenim upućivanjem dotične osobe ne lišavaju mogućnosti sudjelovanja u postupku pred tim proširenim sudskim vijećem.
Prema pravilima EU-a, sudovi država članica mogu u okviru postupka koji se pred njima vodi uputiti Sudu EU-a pitanja o tumačenju prava Unije ili o valjanosti akta Unije. Sud EU-a ne rješava spor pred nacionalnim sudom i na nacionalnom je sudu da predmet riješi u skladu s odlukom Suda EU-a. Ta odluka jednako obvezuje i druge nacionalne sudove pred kojima bi se moglo postaviti slično pitanje.
Fenix-magazin/MMD/Hina
