U jednom eseju prije godinu dana, objavljenom u Glasu Koncila, kritizirao sam njemačku autoricu i feministkinju Verene Braunschweiger koja je vrlo agresivno zastupala mišljenje da je rađanje pogubno za društvo. Spomenuta autorica ide tako daleko da smatra kako djeca ometaju normalan ljudski život, kao i to da zagađuju okoliš. Nije mi poznato da je dotična gospođa bila kažnjena, jer se okomila na ono najnedužnije i najnemoćnije u društvu, ali i protiv same budućnosti društva.
Za Fenix-magazin.de piše: Dr. fra Luka Marković
Nažalost, kažnjen sam ja. Facebook me je obavijestio da moj spomenuti tekst nije više dostupan čitateljima, jer se, navodno, ne uklapa u društveno mnijenje. Pročitao sam tekst nekoliko puta pitajući se tko je normalan a tko lud.
Kako je moguće da jedna utemeljena kritika rasističkoga odnosa prema djeci i budućnosti bude odbačena? Mogu će je, jer se zaboravlja da sloboda uključuje i odgovornost svih, pa i onih opasnih liberalnih krugova.
Uostalom, gdje je tu zdrav razuma. Na čemu se može graditi budućnost jednoga društva, jedne civilizacije, ako ne na novim generacijama, to jest na potpori rađanju.
Posljedice lošega nataliteta u zapadnom svijetu
Problem antinatalizma, koji je poprilično zastupljen u nekim liberalnim krugovima zapadnoga društva, sječe granu na kojoj sjedi. Posljedice lošega nataliteta u zapadnom svijetu, koji je zasigurno uvjetovan i antinatalističkom ideologijom u pojedinim liberalnim krugovima, pokazuju se danas u nedostatku radne snage. Na drugoj strani, loš natalitet prisiljava mnoge države na uvoz radne snage iz azijskih i afričkih država.
Pri tome se zaboravlja da s ljudima dolaze i njihovi pogledi na život, koji su, nažalost, miljama udaljeni od onih europskoga prosvijećenoga društva. Ti pogledi se danas manifestiraju u sve jačoj napetosti između zapadnoga pretjeranoga liberalizma i srednjovjekovnoga konzervatizma pridošlica.
Politički slijep čovjek
Uostalom, to se pokazuje i u sve učestalijim sukobima u getima velikih gradova, koji rezultiraju često i nasiljem. Zar nisu nedavno upozoravali zdravstveni radnici u Njemačkoj i Švedskoj da ne mogu obavljati svoju dužnost pomaganja bolesnima zbog nasilja u emigrantskim getima?
Čovjek mora biti politički slijep kako ne bi shvatio da ti sukobi jačaju desnicu u gotovo svim europskim državama. S vremenom bi moglo doći do eskalacije u nekim europskim zemljama, jer je politika protežirajući i upitnu liberalnu ideologiju izbijala tlo ispod nogu europskoga čovjeka, udaljavajući ga sve dalje od tradicije koja mu je davala sigurnost i orijentaciju u životu.
Umjesto ozbiljnijega pristupa rješavanju nagomilanih problema u europskom društvu, koji su često uzrokovani zahtjevom za slobodom bez odgovornosti, politika se bavi povećanjem profita i osudom onih koji ne razmišljaju u duhu nametnutoga javnoga mišljenja, koje stoji često pod utjecajem liberalnih krugova.
Naravno, da treba ispraviti sve povijesne nepravde, svaku vrstu diskriminacije prema drugima i drugačijima, ali to ne znači da se ispravljajući te nepravde smije stvarati nedodirljive u društvu. Umjesto toga, potreban je ozbiljan razgovor, sučeljavanje stavova pristalica liberalizma i onih koji, često s pravom, upozoravaju na opasnost krivo shvaćenoga pojma slobode, koja isključuje odgovornost.
Što je to politička korektnost?
Zar se to ne pokazuje u slučaju feministkinje Braunschweiger? Nažalost, u zapadnom društvu je stvoreno uvjerenje kako je sve tradicionalno krivo, a sve novo liberalno napredno. Što je to politička korektnost? To bi trebao biti društveni konsenzus o određenim pogledima na život, a ne nametnuto mišljenje lobističkih grupa.
Ona se ne može graditi na protežiranju svega liberalnoga, pa i onoga upitnoga, na štetu onoga na čemu počiva opstojnost društva, pa i same civilizacije. Uostalom, prije nekoliko desetaka godina bilo je u Europi grupacija, pa čak i oko nekih političkih krugova, koje su se ozbiljno zauzimale za legaliziranje pedofilije. Srećom, to je odbijeno od strane politike i društva.
Tko može biti siguran da se takve i slične perverzne ideje neće ponovno pojaviti? Ili da pojedini pridošli krugovi to neće zahtijevati, jer je u njihovoj civilizaciji tako nešto normalno? U nekim islamskim zemljama dopušteno je sklapanje brakova s maloljetnicama, koje, uostalom, nitko ne pita da li se kao maloljetnica želi udati za izabranika obitelji.
Ispravljanje nepravde je korektno, ali…
Nitko pošten neće zanijekati da su homoseksualni krugovi do prije nekoliko desetljeća bili diskriminirani u društvu, pa i njemačkom. Ispravljanje nepravde je korektno, ali ono ne smije otići u smjeru diskriminacije drugih i njihove slobode da o tome razmišljaju drugačije.
Jedno zdravo društvo, koje nije diskriminatorsko, može i mora moći podnijeti i drugačije stavove od onih javnoga mnijenja. Sloboda se uvijek temeljila na pravu na diskusiju, a ne na zabranama.
Oslobađanje jednih od diskriminacije, ne smije dokidati slobodu mišljenja drugih. Donedavno su u samoj Njemačkoj bili suđeni oni koji bi se javno izjasnili kao homoseksualci, dok se danas želi suditi one koji to ne prihvaćaju kao nešto normalno.
Zabranom se ne postiže puno, pogotovo se ne mogu iskorijeniti predrasude. Što više, može dovesti do toga da se i rađanje, na čemu počiva jedna civilizacija, kako sam naveo, počne omalovažavati. Ako se doista nastavi sankcionirati svaku kritiku liberalne ideologije, pa i one pretjerane, pogotovo zakonski, doći će do toga da će sloboda jednih biti uvjetovana neslobodom drugih.
To je ono što niti jedno zdravo društvo ne treba. Nema zdravoga društva bez slobode mišljenja, bez sučeljavanja stavova. Uostalom što je to „politička korektnost“? Slijepo prihvaćanje nametnutoga javnoga mišljenja ili sloboda rasprava o onome što bi trebalo biti temelj zdravoga društva?
Gdje je nestala javna diskusija o bitnim problemima?
Nažalost, u Njemačkoj se, možda daleko jače nego u nekim drugim zemljama, pojavljuje trend ušutkivanja kritičara. Razlog za to leži zasigurno i u strahu od usporedbe s prošlim vremenima, nacističkoj diskriminaciji drugih i drugačijih, bilo na rasističkoj osnovi ili ideologiji, ali i u težnji pojedinih lobističkih krugova koji žele izbjeći javni diskurs o vrlo bitnim problemima kako bi mogli lakše nametnuti svoje stavove. Treba se prisjetiti samo diskusije u vrijeme dolaska velikoga broja azijskih i afričkih izbjeglica.
Svi koji su upozoravali na opasnost koja bi se s vremenom mogla pojaviti u susretu dva različita pogleda na civilizacijske tekovine, brzo su medijski ušutkani, tako i jedan od vodeći filozofa Peter Sloterdijk. Očito je da određeni njemački krugovi ne žele javnu diskusiju o bitnim problemima.
Upravo bi to moglo s vremenom dovesti do još većih nesporazuma u društvu. To bi se moglo reći i za pokušaj kažnjavanja onih koji su, navodno, rasistički nastrojeni. Zar ne govori o tome nešto i slučaj gradonačelnika Tübingena Roberta Palmera, koji je morao dati ostavku?
Nije mi poznato da je spomenuta Verene Braunschweiger bila sankcionirana zbog vrijeđanja i omalovažavanja rađanja, onoga što je temelj opstojnosti ljudskoga roda. Uostalom, kad ne bi bilo rađanja, izumro bi ljudski rod za nešto više od stotinjak godina.
Svako vrijeme počiva na određenoj ideologiji
Ludost revanšističke ideologije onih krugova koji ne razumiju povijest, pokazuje se u pokušaju rušenja spomenika velikanima zapadne civilizacije. Uostalom, I Hegel, i Kant, i Nietzsche i Goethe, kao i mnogi drugi svjetski velikani misli, kulture i politike, su ljudi svojega vremena. Svako vrijeme počiva na određenoj ideologiji. Oni koji bi danas rado rušili spomenike velikana povijesti, jer su učinili i pogrješke u životu, trebaju poći od činjenice da ni sami nisu nepogrešivi, ali i od toga da će se u budućnosti, možda, o njihovim pogledima na život, govoriti s prezirom.
Ako propadne zapadna civilizacija u Europi, a ona je u rapidnom raslojavanju, pojavit će se uvezene ideologije koje će s dubokim uvjerenjem protežirati i ono što je civilizirani europski svijet poodavno odbacio. Upravo je to razlog da se umjesto kažnjavanja protežira ozbiljna rasprava u društvu koja bi ispravljala nepravde prema diskriminiranim iz prošlosti, pazeći budno da ne dovede do nove diskriminacije.
Uostalom, ne postoji vrijeme u ljudskoj povijesti u kojem su svi ljudi isto mislili. Ako do toga dođe, to neće biti društvo slobode o kakvoj je govorio Kant, nego društvo neke nove diktature. Kako prolaze diktature, znamo. Kad dođe vrijeme urušavaju se kao kule od karata.
Fenix-magazin/SČ/Dr. fra Luka Marković
