Glazbeno literarno večer u čast avangardnom skladatelju Milku Kelemenu povodom obilježavanja njegove stote godišnjice rođenja održana je 19. travnja 2024. u evangelističkoj crkvi u Mönchfeldu u Stuttgartu sa sudjelovanjem uglednog novinara Alena Legovića i internacionalno priznate pijanistice Diane Brekalo.
Piše: Jasna Lovrinčević
O organizaciji ovog izuzetno značajnog događaja, Alen Legović, dugogodišnji novinar Večernjeg lista i Deutsche Welle, trenutno izvjestitelj iz Brussela koji je i sam objavio razgovore s Milkom Kelemenom uključujući zadnji 2010. za Deutsche Welle, rekao je:
“Organizatori su prijatelji obitelji Milka Kelemen iz Stuttgarta i prijatelji iz Zagreba, Katolička zajednica ovdje u Mönchfeldu u Njemačkoj, a sam koncert se održava u evangelističkoj crkvi u Mönchfeldu. Uključena je prije svega Mela Kelemen, supruga pokojnog Milka Kelemena, moja obitelj, ja Alen Legović i moji roditelji. Mi smo dugogodišnji prijatelji Milka Kelemena. Ja od djetinjstva poznajem Milka Kelemena. Drago nam je da smo uspjeli to organizirati u manje od mjesec dana od njegove stote obljetnice rođenja. On je rođen 30. ožujka 1924. i ove godine imao bi sto godina. Posebno nam je drago da je to u gradu u kojem je on zapravo najduže živio i djelovao i bio profesor na Glazbenoj akademiji. Iznimno mi je drago da imamo vrhunsku pijanisticu Dianu Brekalo koja će izvesti jednu od posljednjih skladbi Milka Kelemena. Možemo biti ponosni i zadovoljni i on se sigurno gore negdje sa visina veseli danas zajedno s nama da ćemo obilježiti njegovu stotu godišnjicu rođenja.”
Alen Legović je zahvalio svima koji su doprinijeli da se ovaj memorijalni koncert održi. Posebno je zahvalio Meli Kelemen rekavši: “Najljepša zahvala gospođi Kelemen što je večeras zajedno s nama.” Mela Kelemen je svojim dolaskom uveličala i posebno obilježila ovo lijepo priređeno sjećanje na velikog skladatelja i velikog čovjeka koji je u svojim skladateljskim ostvarenjima nastojao glazbene strukture prožeti s etičkim kako je napisao u svojoj knjizi Schreiben an Strawinski a što je Alen Legović u svom izlaganju citirao.
Mela Kelemen nakon što ju je Alen Legović pozvao na pozornicu izjavila je kako je duboko dirnuta cijelom večeri i zajedničkim doživljajem, rekavši:”Milko nije ovdje, ali je ipak tu.”
Lijepo iznenađenje za sve prisutne bilo je kada je Alen Legović iz publike pozvao bivšu studenticu Milka Kelemena, Hildegund Treiber. Ona je 1972. na Visokoj glazbenoj školi u Stuttgartu pohađala kolegij instrumentacije u trajanju od dva semestra kojeg je vodio profesor Milko Kelemen. Hildegund Treiber je jako živo i slikovito iznijela sjećanje na svog profesora Kelemena. On je svojom stavom i odnosom prema studentima razbio sve strahove studenata i osvojio ih svojom veselošću, humorom i opuštenošću. Ispričala je jedan događaj kada su se studenti okupili oko profesora Milka Kelemena u studentskoj kantini. On je imajući kavu i čokoladicu ispred sebe studentima na jedan zoran način povezao instrumentaciju, odnosno dionice različitih instrumenata u jednoj kompoziciji s osjećajem koji se dobije kada se kava pomiješa s čokoladom u ustima. Tada se dobije jedan poseban okus kojem pridonose i kava i čokolada. Tako i instrumenti, rekao je tada prof. Kelemen, u zajedničkom sazvučju trebali bi stvoriti jedan poseban efekt.
Pijanistica Diana Brekalo izvela je trostavačnu Sonatu No. 1, koju je Kelemen napisao 1954. godine i Sonatu oubliée, nastalu 2012. godine. Upoznavši visoku umjetničku razinu izvedbe Diane Brekalo kojom je zadobila svjetska priznanja Milko Kelemen joj je povjerio premijernu izvedbu svoje Sonatu oubliée. Diana Brekalo je praizvedbu Sonate oubliée izvela 2015. godine u Londonu u St. Martin-in-the Field. Obje kompozicije, Sonata No. i Sonata oubliée su tehnički i dinamički izuzetno zahtjevne. Sonata oubliée je zanimljiva i zvučno i vizualno. Uključuje izvedbu podlakticama i šakama što je Diana Brekalo fantastično muzikalno izvela naglasivši izuzetnu zvučnost sonate što je zapravo i bit Sonate oubliée.
Pijanistička zvijezda Diana Brekalo svojom izvanrednom muzikalnošću svaki put svu energiju i emocije unesene u svoju interpretaciju fantastično prenese na publiku i tako je pokrene, pobudi joj emocije i imaginaciju. Nakon izvedbe Sonate oubliée Diana Brekalo je na pitanje Alena Legovića kako doživljava glazbu Milka Kelemena izjavila kako glazba Milka Kelemena odiše obiljem zvuka, slojevitošću i velikim kontrastima. “Kada izvodim Kelemenova djela osjećam jednu ogromnu silu”, izjavila je.
Alen Legović je predstavio Dianu Brekalo kao vrhunsku pijanisticu, kćerku hrvatskih iseljenika s rano otkrivenim talentom za solo izvođenja kao i za komornu glazbu. Naveo je kako je s nastavom klavira započela sa šest godina. Pobjednica je mnogih internacionalnih klavirskih natjecanja izvan Njemačke i u Njemačkoj uključujući Jugend musiziert tako da je mogla upisati prije regularnog vremena Studij glazbe na Visokoj glazbenoj školi u Stuttgartu. Stipendija ZEIT njemačke zaklade Muzikleben i osvojena državna natjecanja omogućila su joj nastavak studija u Londonu na prestižnoj Guildhall School of Music and Drama gdje je nakon završenog studija postigla i Master za izvedbu. Uz redovne koncertne nastupe od 2011. radi na Visokoj glazbenoj školi u Würzburgu a od 2014. kao član žirija klavirskih natjecanja u Londonu i u Njemačkoj.
Alen Legović je govorio o Milku Kelemenu kao poznavatelj njegovog života i djela iznoseći ključne detalje iz njegove biografije i zanimljivosti vezane za njegovo stvaralaštvo. Iznio je i neke detalje iz intervjua koje je osobno vodio s Milkom Kelemenom kao i navode iz knjige Milka Kelemena Schreiben an Strawinsky. Naglasio je kako je Milko Kelemen jedan od najznačajnijih skladatelja svog vremena. Rođen je u Slatini. Nakon završene Muzičkoj akademiji u Zagrebu nastavio je studij kod Oliviera Messiaena u Parizu i poslije u Freiburgu. Posebno je značajno njegovo stalno sudjelovanje na tečajevima Nove glazbe u Darmstatu. U Zagrebu je 1959. osnovao Bienale za novu glazbu koje je privuklo vodeće glazbenike, orkestre i dirigente iz Njemačke, Francuske, Amerike i nekadašnjeg Sovjetskog saveza. U Simensovom studiju u Münchenu provodio je znanstvena istraživanja. Kao profesor predavao je na Visokoj glazbenoj školi u Düsseldorfu i Stuttgartu i kao gostujući profesor na Yale, u Genfu, u Buenos Airesu i u Rio de Janeiru. Objavio je tri knjige, Klanglabyrinthe, Klangwelten i Schreiben an Strawinski. Odlikovan je za životno djelo Velikim križem Savezne Republike Njemačke (Grosse Bundesverdienstkreuzes), francuskim Ordenom Schevallier des Artes et des lettres i Nagradom Vladimira Nazora u Hrvatskoj.
Govoreći o djelu Milka Kelemena, Alen Legović je rekao kako je napisao 130 kompozicija. Istaknuo je kako njegova multimedijalna opera Apocalyptica, tematski i glazbeno aktualna i danas, napisana za Njemačku operu u Berlinu nikad nije u cijelosti izvedena onako kako ju je Milko Kelemen zamislio, jednostavno zbog tehničke nemogućnosti operne kuće.
Pored Apocalyptice, kao isto tako veliko i značajno Kelemenovo ostvarenje Legović je naveo i Salut au Mond (Pozdrav svijetu) inspirirano tekstom Walta Whitmana.
Legović je također govorio i o arhetipoveima koje je Kelemen smatrao da ih glazba treba sadržavati: MAJESTAS u smislu veličanstvenosti, ENERGICUM u smislu snage i sile, FASCINANS u smislu ljepote, očaravajućeg, SANCTUM u smislu vladanja, MIRUM u smislu neuobičajenosti i TREMENDUM u smislu zastrašujućeg. Pri skladanju neke nove kompozicije ako je Kelemen pomislio da nije posve dobra, onda je istraživao koji od ovih arhetipova nedostaje, ispričao je Alen Legović.
Na kraju je Alen Legović rekao kako su putovanja bila velika inspiracija za Milka Kelemena što je on osobno izjavio u jednom od intervjua koje je Legović vodio s Kelemenom:
“Za mene su putovanja jako važna. Putovanja su za mene prava inspiracija.Ali isto tako kao što sam inspiriran našim planetom isto tako me inspirira i cijeli svemir- kao jedna dimenzija koja sve obuhvaća.”
Fenix-magazin/MD/Jasna Lovrinčević
