Scena je to dobro poznata iz supermarketa diljem svijeta: Od Hrvatske i Francuske preko Amerike do Australije – redovi praznih polica na kojima je bio toaletni papir.
A ispraznila ih je panična kupnja u iščekivanju pandemije koronavirusom. Što je točno u tim rolama papira da uzrokuje takvu mahnitost, uključujući i fizičke sukobe?
U osnovi, slažu se stručnjaci, odgovor leži u teoriji igara: Kad bi svatko kupovao samo ono što mu treba, ne bi bilo nestašica. Pa ako netko započne panično kupovati, optimalna je strategija u tomu ga slijediti.
No to ne objašnjava zbog čega je najpoželjniji artikl u trgovinama upravo toaletni papir jer nas on ne može poštedjeti zaraze. Nasuprot tomu nije zamijećena mahnita kupnja važnijih potrepština, poput konzervirane hrane.
– Mislim da je to proizašlo iz dramatičnih prizora na društvenim medijima. Ti su paketi prilično uočljivi, karakteristični su i u mislima ljudi postali su asocijacija za sigurnost, kaže Steven Taylor, autor knjige “Psihologija pandemije”.
– Ljudi imaju potrebu učiniti nešto kako bi se oni i njihove obitelji osjećali sigurno, jer, što im drugo preostaje osim pranja ruku i samoizolacije, dodaje Taylor, profesor psihijatrije na Sveučilištu British Columbia. Druga Taylorova teorija ukorijenjena je u našoj evolucijskoj averziji prema stvarima koje nam se gade, a taj osjećaj jača u vrijeme kad nam prijeti zaraza.
– I to je jedan od razloga što su se ljudi ‘uhvatili’ wc papira, jer je sredstvo kojim se izbjegava gađenje.
Nulti rizik
Ekonomisti tomu dodaju i fenomen “nultog rizika”.
– Želimo imati stvari pod kontrolom, ali uz malu potrošnju”, kaže ekonomist zdravlja Farasat Bokhari s britanskog sveučilišta East Anglia.
– Zato kupujemo nešto jeftino, što možemo pohraniti, a svakako ćemo u nekom trenutku iskoristiti, rekao je.
Važnije potrepštine poput konzervirane ili smrznute hrane skuplje su, a onaj tko ih ne voli bacit će ih kad kriza završi.
Taylor kaže da je takvo ponašanje uočeno i tijekom prijašnjih pandemija, uključujući španjolsku gripu 1918. kad su građani ‘navalili’ gomilati zalihe.
Velika razlika između prijašnjih pandemija i postojeće je u – društvenim mrežama, što ima prednosti i mana.
– Širenje dramatičnih fotografija i snimaka diljem svijeta pojačava osjećaj prijetnje i straha među ljudima, kaže Taylor. No istodobno društvene mreže mogu biti sjajne za socijalnu podršku, osobito u samoizolaciji.
Hoće li društvo popucati po šavovima ako pandemija potraje? Povijest kaže da neće, tvrdi Taylor.
– Neredi u prijašnjim pandemijama nisu bili relativno česti. Najčešći odgovori na takve prijetnje bili su jedinstvo, solidarnost i pomaganje drugima.
Fenix-magazin/MD/Hina
