Stranci počine znatno više kaznenih djela od domaćih građana. No, kako pišu neki njemački mediji, država i organizacije bliske državi i dalje uljepšavaju problem.
Dugo se smatralo neoprostivom predrasudom tvrditi da su stranci kriminalniji od Nijemaca. Tko bi na to ukazao, morao se pripremiti na oštre kritike. Brzo su se spominjali rasizam ili netrpeljivost prema strancima, piše Neue Zürcher Zeitung (NZZ).
Međutim, ljudi bez njemačke putovnice sada su toliko značajno zastupljeni u registriranim kaznenim djelima da se problem više ne može zanemariti. Iako čine samo oko 17% stanovništva, stranci su registrirani kao osumnjičeni u gotovo 42% svih kaznenih djela u Njemačkoj. To proizlazi iz policijske kriminalne statistike za 2024. godinu, koju je Ministarstvo unutarnjih poslova objavilo u srijedu.
Ipak, neki mediji, organizacije financirane iz javnih sredstava, pa čak i Savezni kriminalistički ured (BKA), i dalje se čudno izražavaju o kriminalu stranaca. Ne mogu više ignorirati fenomen, ali čini se da imaju sklonost relativiziranju, piše NZZ.
Primjer BKA: On ima prilično trivijalno objašnjenje zašto stranci toliko otežavaju rad sigurnosnih tijela u Njemačkoj. Naime, sve više njih doseljava u Njemačku. Jednadžba BKA-e je jednostavna: više stranaca = više kaznenih djela stranaca.
No, nije tako jednostavno. Time se gotovo ne može objasniti porast. U 2023. godini u Njemačkoj je bilo registrirano oko 13,9 milijuna stranaca, a 2024. oko 14,1 milijun. To je najviše blagi porast od 1,4%. No, udio stranaca među osumnjičenima za nasilne zločine porastao je u istom razdoblju za 7,5%, dakle znatno više.
Azilanti posebno često u kriminalu
Posebno su često kriminalno aktivni azilanti. Njihov udio među osumnjičenima 2024. iznosio je oko 18%, iako čine samo 4% stanovništva. Čini se da i BKA ima poteškoća jasno imenovati problem. Ljude u azilnom sustavu naziva “doseljenicima” ili “tražiteljima zaštite”, piše NZZ.
No, onaj tko govori o “tražiteljima zaštite”, neopisuje dovoljno stvarnost. Azilanti dolaze u Njemačku iz različitih razloga, pri tome prolaze kroz druge države u kojima bi također mogli dobiti zaštitu. U Njemačku u konačnici ne traže zaštitu, već bolji život.
Pojam implicira određenu moralnu obvezu koja često ne postoji. Stoga je problematičan. Pogotovo za instituciju koja bi trebala biti neutralna u svjetonazorskom smislu.
I pojam “doseljenik” u kriminalnoj statistici je pogrešan. U statističkom smislu pod tim se podrazumijevaju isključivo ljudi u azilnom sustavu. Međutim, obično se pod doseljenikom podrazumijeva, primjerice, IT stručnjak iz Indije koji je legalno ušao u zemlju. Time se stvara dojam da država ne želi stvari nazvati pravim imenom.
Još jedan primjer je kako objašnjava rastući kriminal stranaca. Navodi, primjerice, “životne uvjete u prihvatnim centrima” i “ekonomsku nesigurnost”. Takav ton već godinama prolazi kroz publikacije BKA-e o ovoj temi. Ponekad se čak čini kao da društvo koje prima imigrante snosi dio odgovornosti ako stranci postanu kriminalci, piše NZZ.
Doduše, uvjeti u prihvatnim centrima zahtijevaju poboljšanje, ali rijetko koja zemlja isplaćuje azilantima tako visoke socijalne naknade, osigurava smještaj i pruža sveobuhvatnu zdravstvenu zaštitu.
U 2023. godini oko 39% osuđenih nije imalo njemačku putovnicu – što je novi rekord. Analiza Saveznog zavoda za statistiku iz 2021. pokazala je da su u slučajevima ubojstva ili teškog ubojstva oko 45% osuđenih počinitelja bili stranci.
Mediji već dulje vrijeme pokazuju sklonost relativiziranju problema. Jedan voditelj to je nedavno učinio posebno grubo, i to u terminu najveće gledanosti. U emisiji WDR-a “Hart, aber fair” raspravljalo se o grupnim silovanjima, kada je voditelj Louis Klamroth otišao predaleko. Rekao je: “To mogu biti izbjeglice, ali može biti i australski student na razmjeni.”
WDR se ubrzo morao javno ograditi od te izjave. Grupna silovanja u pravilu počine Nijemci ili stranci s Bliskog i Srednjeg istoka. Australski studenti na razmjeni nemaju veze s tim.
Fenix-magazin/MD
