Integracija je u Njemačkoj postala centralni pojam u političkoj i javnoj raspravi o doseljavanju. I često se shvaća kao jednosmjerni proces u u kojemu se od doseljenika traži da se prilagode, piše Deutsche Welle
“Zakoni prije svega traže da se nauči jezik i da se poštuje slobodarsko-demokratski poredak i zakoni”, kaže profesor Clemens Kroneberg s Instuta za sociologiju i socijalnu psihologiju u Kölnu u razgovoru za DW.
To su, ukazuje, i najvažniji preduvjeti za participaciju u radnom i obrazovnom sustavu: “I oni se poklapaju s konkretnim željama doseljenika da rade i da se obrazuju.”
Tolerancija se mora učiti
Poznavanje jezika i poštivanje zakona su, dakle, temelji integracije – u tome se svi slažu. Ali je li dovoljno da neki doseljenik dobro govori njemački i da ne krši njemačke zakone da bi ga se percipiralo kao “dobro intregriranog”? Pa baš i ne. U njemačkom društvu postoji tek ograničeni konsenzus oko zahtjeva koji bi “novopečeni” stanovnici Njemačke trebali ispunjavati. To je, međutim, kaže profesor Kroneberg, tipično za pluralistička društva kao što je njemačko, u kojima se živi prema raznovrsnim konceptima i svjetonazorima. “Poštivanje slobodarsko- demokratskog poretka u određenom je smislu i preduvjet tolerancije prema raznovrsnim vrijednosnim stavovima: da se poštuju i toleriraju ljudi druge vjere, ravnopravnost žena i muškaraca, bez obzira kakav oni način života odabrali.” A takva tolerancija se uči, smatra sociolog s kölnskog sveučilišta, i moraju je učiti i “domaći” i doseljenici. Zato, zaključuje, integracija u jednom slobodarskom pluralističkom društvu nikada nije jednosmjerna ulica već uvijek izazov za oba segmenta stanovništva.
To je u međuvremenu i službena retorika vladajuće politike u Njemačkoj. Uspješna integracija, stoji na internetskoj stranici njemačkog Minstarstva unutarnjih poslova, znači “razvijanje zajedničke predodžbe o tome kako bi jedno društvo trebalo zajedno živjeti.” Zato je doseljavanje, zaključuje se, uvijek dvosmjerni proces. “Ono podrazumijeva spremnost većinskog društva za prihvaćanje novih članova – kao i spremnost doseljenika da poštuju pravila zemlje koja ih prihvaća i da se potrude integrirati se.”
Birokratska tortura na njemački način
Sarah Brandes se već godinama angažira u radu organizacije “Refugees Welcome Bonn” i sa žaljenjem konstatira da ideja o Njemačkoj kao o doseljeničkoj zemlji nije još zaživjela na svim razinima i u svim segmentima društva. “Najgora iskustva sam imala u javnim službama svih vrsta.” Tu nitko nikome ništa ne daje lako. Radi se o “socijalnom šovinizmu, as its best”, ogorčeno kaže ova 31-godišnjakinja iz Bonna. “Kad naiđete na neku ljubaznu službenicu ili ljubaznog službenika, to je pravo čudo. Moja su iskustva pokazala da ti službenici nisu spremni reći ni riječ na engleskom niti se pomaknuti pa makar i centimetar”. Za Brandes je birokracija i dalje apsolutno najveća prepreka za integraciju ljudi koji su došli živjeti i raditi u Njemačku.
Povjerenica za integraciju Savezne vlade Widmann-Mauz pak tvrdi da je Njemačka dobra u integraciji i da su zadnjih godina zabilježeni veliki pomaci, pogotovo na tržištu rada. Manjkavosti ona još vidi u obrazovanju migranata i sa željenjem konstatira da je ton u diskusiji o migraciji postao grublji: “Pomakle su se granice onoga što se smije reći.”
Polarizacija njemačkog društva
Profesor Clemens Kroneberg kaže kako je posebno težak integracijski proces za one koji se ne temelju izgleda ili drugih vanjskih karakteristika prepoznaju kao stranci: “Čak i ako perfektno govorite njemački, ako se više uopće ne identificirate sa svojom zemljom porijekla i ne govorite jezik te zemlje, na temelju vašeg izgleda će vas mnogi kategorizirati kao stranca, a neki vas zbog toga neće prihvaćati.” Ovakva iskustva su, zaključuje, za mnoge doseljenike u Njemačkoj frustrirajuća i pokazuju da je u Njemačkoj još uvijek puno teže postati dijelom društva nego u zemljama poput Kanade i SAD-a u kojima je migracijska pozadina dio definicije nacije.
U Njemačkoj to u teoriji još nije slučaj, ali u praksi već odavno jest. Jer svaki četvrti stanovnik Njemačke ima migracijsku pozadinu, a polovica građana s migracijskom pozadinom ima i njemačko državljanstvo.
Fenix-magazin/MD/Deutsche Welle
