Nakon što su stotine istočnoeuropskih radnika u njemačkoj klaonici “Westfleisch” u Coesfeldu proglašene pozitivnim nakon testiranja na koronavirus jedno je jasno: u aktualnoj krizi su prije svih oni ti koji moraju plaćati jeftino meso – u najgorem slučaju i vlastitim životom, piše Deutsche Welle.
“Westfleisch” i druge klaonice rade sve kako bi smanjile troškove. Cijela branša tamo upošljava samo posredničke firme za koje rade rumunjski, bugarski ili poljski radnici pa službeno njemačke klaonice nemaju ništa s djelomice neljudskim uvjetima u kojima ovdje žive stotine njihovih zaposlenika iz inozemstva.
S druge strane, posredničke firme upućuju na politiku: ona je, kako kažu, odgovorna za zdravlje i sigurnost na radu. No “politika” paušalno ne postoji, već postoji odgovornost na općinskoj, pokrajinskoj i saveznoj razini. Ako je riječ o uvjetima u kojima žive radnici u industriji mesa onda sve te razine ujedinjuje samo jedno: prebacivanje krivice na drugog. Ili još bolje: optuživanje “kulture skretanja pogleda”.
Nije državna tajna u kakvim bijednim uvjetima žive radnici iz istočne i južne Europe u Njemačkoj. Svi to godinama znaju: menadžeri “Westfleischa”, posredničke firme, vlasti i lokalna policija, okružni upravitelj Coesfelda, pokrajinska vlada, pa čak i savezna vlada Njemačke. I ljudi u Coesfeldu i okolnim selima to znaju. Oni svakodnevno sreću radnike “Westfleischa” i drugih veliki klaonica u samoposlugama ili u obližnjoj pekari. Do sada loši uvjeti u kojima oni rade i žive nisu skoro nikome smetali. “Nitko nije prisiljen doći u Njemačku da bi ovdje zaradio više novca nego u svojoj zemlji”, može se čuti samo onako lapidarno.
Ipak, s koronom se to promijenilo. Ako sada po tri ili četiri radnika moraju živjeti u jednoj sobi onda se opasni virus širi izuzetno brzo. I ne ostaje samo kod stranih radnika, već prijeti i svim stanovnicima. Je li cinično ako se zaključi sljedeće: bez pandemije ovi mizerni uvjeti u kojima istočni Europljani žive i dalje ne bi smetali nikome?
Fenix-magazin/MD/Deutsche Welle
