„Sretna sam, samo je malo čudno“, jedan je od brojnih odgovora koji su građani Njemačke dali novinarima prvog dana stupanja na snagu ublaženih mjera u borbi protiv širenje pandemije koronavirusa u ovoj zemlji.
U nekim su njemačkim gradovima kao, primjerice Dortmundu, građani pohrlili na ulice, više iz znatiželje nego što im doista treba nešto iz tek otvorenih trgovina. Kao da će ako iziđu na ulice, odjednom sve nestati i vratiti se u normalu. Nigdje nisu nastajale gužve, ali su se i kupci i trgovci osjećali „malo čudno“.
Sve je nekako malo „komisch“, složili su se i kupci i trgovci u anketama mnogih njemačkih TV kuća i portala.
I je malo čudno, jer nije jednostavno više od mjesec dana „stati sa životom“, pa potom krenuti dalje. Tim više, jer se među ljude uvukao strah zbog te cijele „čudne“ situacije s koronavirusom. Velik broj građana reći će kako se ne boji činjenice da je virus prešao preko gotovo svih granica svijeta, nego onog što je učinio narodu. A učinio je puno više od bolesti i zaraze.
Nitko nikome više ne vjeruje, sa strahom se svaki put pogleda onaj tko malo zakašljuca ili kihne u nekom javnom prostoru, pa se ljudi boje kašljati i kihati. Svi čekaju što će reći znanstvenici, koji često ni ne znaju što bi novoga rekli – to je poražavajuća priča pandemije koronavirusa.
Famozni Covid-19 uspio je ono što niti jedna pandemija, pa čak ni rat do sada nisu; izazvao je kontroverze u cijelom svijetu i zatvorio sve institucije, kao i crkve za vjernike. Iako poštuju donesene mjere, svećenici se sve češće pitaju po kojoj je to logici veća mogućnost da se čovjek zarazi na sv. misi poštujući mjere razmaka, od primjerice u trgovini gdje se stvaraju gužve, a u većini slučajeva razmaci ne poštuju.
Čovjek se ne može oteti dojmu da su se vlasti od početka pojave koronavirusa, malo previše „ufurale“ u ulogu proroka, pa tako imamo političare koji tvrde kako „život nakon korone neće biti isti“, ili ministra turizma koji preko malih ekrana naciji poručuje kako nakon „epidemije više ništa neće biti isto i to nam mora biti jasno“.
Hoće li svijet biti isti nakon korone?
Što će se to promijeniti nakon korone? Hoćemo li još godinama strahovati jedni od drugih, imati taj „čudan osjećaj“ kad idemo van? Hoćemo li se manje družiti? Hoćemo li strahovati od putovanja i nećemo uživati u dalekim zemljama? Hoćemo li se bojati otići na neku od naših predivnih plaža? Hoćemo li ostati kod kuće i diviti se sami sebi kako smo uspjeli u kratko vrijeme prilagoditi poslove pa sad, kako pišu neki mediji, „70 posto Hrvatske radi Home Office“? Jer, korona nas je naučila da možemo. Nećemo!
Iako zvuči zlokobno i zastrašujuće kad čujete od političara kako svijet neće biti isti nakon korone, ipak, svijet će ostati isti. Možda i bolji. Naravno, neki će ljudi nastaviti gdje su stali prije korone, neki će biti pažljiviji, više će držati do vlastite higijene, postati humaniji jer smo vremenom zaboravili da smo ljudi zatvarajući se u sebe i nemajući vremena ni za koga osim sebe samih. Ali, s vremenom će nestati korona, život će se korak po korak vratiti u normalu. Korona će pripasti povijesti (nadamo se s pronalaskom lijeka), kao što su povijesti pripale sve dosadašnje pandemije.
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
Zanimljive kolumne, komentare, ali i razne druge priče, reportaže, putopise, pronađite u tiskanom izdanju Fenix Magazina
Želite li se pretplatiti na tiskano izdanje hrvatsko-njemačkog mjesečnika Fenix Magazin, možete to učiniti:
putem e-maila: revelin.media@gmail.com
telefonom: +49 (0) 69 34 878 1400
faksom: +49 (0) 69 34 878 1409
ili putem linka ONLINE PRETPLATA
