Nakon raspuštanja Hrvatskog sabora 18. svibnja i raspisivanja Parlamentarnih izbora za 5. srpnja od strane predsjednika Republike Zorana Milanovića, i formalno je okončana parlamentarna većina i vlast skrojena po volji Andreja Plenkovića.
Parlamentarna većina, nastala nakon neslavnog prekida suradnje HDZ-a s Mostom u svibnju 2017. i razrješenja četvorice Mostovih ministara (Orepić, Šprlje, Kovačić i Dobrović), u koju je ušao do tada oporbeni HNS, SDSS i bivši članovi SDP-a Tomislav Saucha i Milanka Opačić, od mnogih je političkih analitičara ocijenjena kao svojevrsnom prevarom birača pod argumentacijom kako oni koji su glasali za HNS sigurno nisu glasali da na vlasti bude HDZ. I obrnuto!
U međuvremenu je prošlo tri godine i ova parlamentarna većina odradila je svoj mandat do kraja. Ako za ijednu vlast nakon Domovinskog rata možemo reći da je bila krizna, onda to možemo reći za ovu, 14. po redu, Vladu Andreja Plenkovića.
Suradnja s Miloradom Pupovcem
Suočena s brojnim izazovima, počevši od migrantske krize, a zatim problema s koalicijskim partnerom Mostom, slomom koncerna Agrokor, nekim ideološkim pitanjima poput potpisivanja Istanbulske konvencije, potpisivanja Marakeškog sporazuma, potom referendumske inicijative „Narod odlučuje“, za promjenu Izbornog zakona i naposljetku koronakrize, Vlada je privela mandat kraju.
Iako je svaki od navedenog izazova ostavio traga na raspoloženju birača prema vladajućem HDZ-u, najviše štete u očima vlastitih birača ostavila je suradnja s Miloradom Pupovcem, HNS-om, ali i potpisivanje Istanbulske konvencije, kao i ignoriranje referendumske inicijative „Narod odlučuje“.
Da tradicionalno HDZ-ovo biračko tijelo neće tako lako prijeći preko gore nabrojanih odluka, pokazali su rezultati izbora za Europski parlament održanih u svibnju 2019., u kojem je HDZ od mogućih 11 mandata osvojio samo 4, što je ocjenjeno kao neuspjeh.
Kao posljedica neuspjeha Europskih izbora Robert Kopal, HDZ-ov voditelj kampanje, lansirao je teoriju o „crnom labudu“. Ukratko, „crni labud“ je događaj koji je teško predvidjeti na temelju informacija koje imamo prije nego se što dogodilo. Teza je potpuno ismijana u javnosti, budući su neke ankete već govorile o odmaku desnice od politike Andreja Plankovića.
Ubrzo su u prosincu 2019. uslijedili i Predsjednički izbori. Rezultati prvog kruga Predsjedničkih izbora u kojem je kandidatkinja HDZ-a Kolinda Grabar Kitarović osvojila 26,65%, a neovisni Miroslav Škoro 24,45%, jasno su dali do znanja kako je došlo do raskola na desnom centru i desnici.
Takva situacija išla je u korist kandidatu ljevice Zoranu Milanoviću, koji je sukobom u konzervativnim biračkom tijelu profitirao, i u drugom krugu Predsjedničkih izbora osvojio 1,034.000 te postao predsjednik države. Bio je to drugi poraz HDZ-a i politike Andreja Plenkovića.
I kada su brojne ankete najavljivale kako oporbeni SDP, vođen Davorom Bernardićem, pomalo sustiže umoran i aferama opterećen HDZ i njegovu Vladu koju je do tada napustilo već 14 ministara, Hrvatsku je zadesila koronakriza koja je u prvi plan gurnula Nacionalni stožer i njegove ključne ljude, poput liječnika Vilija Beroša, Alemke Markotić i Krunoslava Capaka, čije će upravljanje koronakrizom Vladi vratiti poljuljani ugled, a HDZ dovesti na vrh popularnosti.
Članstvo i dalje vjeruje smjeru kojim Plenković vodi HDZ
Unutarstranački izbori održani u HDZ-u tijekom koronakrize, na kojima je Andrej Plenković sa 79% podrške pobijedio Mira Kovača, jasno govore kako članstvo, unatoč gubitku dvaju izbora, i dalje vjeruje smjeru u kojem Andrej Plenković vodi HDZ.
Nakon unutarstranačkih izbora, HDZ na Parlamentarne izbore izlazi konsolidiran. U stanci su marginalizirali unutarstranačku oporbu koja je imala nešto desnije stavove, poput Mira Kovača i Milijana Brkića, a stranku je napustio vukovarski gradonačelnik Ivan Penava. Čini se kako stranačko vodstvo želi pozicionirati stranku na političkom centru s otvorenim vratima za koaliranje s liberalnim strankama.
U tome smjeru je i išla nedavna izjava Andreja Plenkovića, kako „Škorina ekipa nije dio njegova društva“, a već je ranije iz vrha HDZ-a poslana poruka kako suradnja s Mostom nije moguća.
Znakovita je i izjava predsjednika države Zorana Milanovića da on nema namjeru izaći na izbore kako bi zadržao neutralnost, što je potpuno neočekivano, budući je on bio kandidat SDP-a na Predsjedničkim izborima. Izjavu Zorana Milanovića spremno je dočekao Andrej Plenković i rekao kako je to „znakovita poruka Bernardiću i ljevici“, gurajući time sebe i HDZ prema lijevim biračima.
Sve ovo govori kako je na hrvatskom političkom prostoru došlo do velikog preslagivanja, kako u samom HDZ-u tako i oko HDZ-a, kako bi izostala bilo kakva smislena konzervativna politika koja bi vodila jačanju državnog suvereniteta i većoj neovisnosti poput smanjenja utjecaja uvoznog lobija, jačeg poticanja domaće poljoprivredne proizvodnje ili jačanje banaka u hrvatskom vlasništvu, da ne spominjem lustraciju.
Kakav će biti odgovor hrvatskih birača na ovako postavljenu političku konstelaciju snaga, pokazati će izbori 5. srpnja. Zbog najavljene teške jeseni i moguće prazne državne blagajne, ako podbaci turistička sezona, Hrvatskoj će trebati stabilna parlamentarna većina koja će moći donositi teške odluke. Hoće li u tom smislu biti ponovo nelojalnih koalicija, ili će se ići na razbijanje nekih stanaka, pokazat će vrijeme, a možda nas očekuje i velika koalicija ili pak novi izbori.
Fenix-magazin/Dario Holenda
