Jedno od mjesta koje simbolizira tešku sudbinu i stradanje Hrvata u istočno Hercegovini je i Stjepan Križ (lokalno Sćepan Križ), naselje koje je po popisu iz 1991. godine brojalo 167 Hrvata i 24 Srbina. Tijekom velikosrpske agresije, Hrvati iz Župe Stjepan Križ su prognani a oni malobrojni koji su ostali u selu, njih 30 starih i bolesnih, su većinom na svirep način pobijeni ili im se ne zna za sudbinu. Za njihove žrtve nažalost nitko do danas nije odgovarao.
Selo Stjepan Križ je, zajedno sa većinskim hrvatskim selima Ljubljenica, Gornji Brštanik, Donji Brštanik i Dabrić, prije Daytonskog sporazuma pripadala općini Stolac. Danas, selo Stjepan Križ kao i sva sela Župe Stjepan Križ su u sastavu općine Berkovići u RS.
Tamošnja hrvatska sela i njegovi stanovnici su gotovo zaboravljeno od hrvatskih vlasti. O malobrojnim stanovnicima sela Župe Stjepan Križ brine samo katolička Crkva, koja je uz donacija vjernika i pomoć Dubrovačke biskupije na čelu tadašnjim biskupom msgr Želimirom Puljićem, pokrenula obnovu i kasnije obnovila porušenu crkvu sv. Ivana Krstitelja u Stjepan Križu. U novoj župnoj crkvi sveta misa se služi svake prve nedjelje u mjesecu.
Prije desetak godina prognani Hrvati iz Stjepan Križa, od kojih se jedan dio nastanio u Dubrovniku a mlađi su iselili uglavnom u inozemstvo, osnovali su Udrugu „Gornji kraj“ s ciljem povratka na stoljetna hrvatska ognjišta u sela Župe Stjepan Križ.
Nažalost, malo ih se stalno vratilo, najviše zbog nesigurnosti u tom kraju. Dolaze tek tijekom ljetnih praznika ili za blagdane, kada u svojim djelomično obnovljenim kućama ostaju kraće vrijeme.
Potaknuti zamolbom čitatelja Fenix Magazina podrijetlom iz Stjepan Križa, objavljujemo ovaj prilog o teškoj sudbini tog sela uz pjesmu Darija Plevnika pod nazivom Šćepan Križ, koja na dirljiv način opisuje duhovno stanje ljudi iz tog kraja.
Fenix-magazin/SIM
Tekst pjesme Šćepan Križ
Or(a)o ima nebo,
riba ima more,
jelen ima šumu,
a vuk ima gore.
A ja, a šta ima ja
Šćepan Križ mi uzeše,
a tamo mi najdraže
uspomene ostaše
Svako ima zavičaj
gdje se rodio,
mjesto gdje je odrast’o,
što je volio
A ja, a šta ima ja
Šćepan Križ mi uzeše,
a tamo najdraže
uspomene ostaše
Sad kad živim daleko
od svoga rodnog kraja,
želja da se vratim
sve se više javlja
A ja, a šta ima ja
Šćepan Križ mi uzeše,
a tamo najdraže
uspomene ostaše
