U svijetu prepunom šablona i trendova, rijetko se pojavi autor ili filmski redatelj, glumac…, koji ne samo da slijedi vlastiti put, već ga i sam utire – uporno, strastveno i s ciljem koji nadilazi osobnu ambiciju.
Piše: Marijana Dokoza
Steve Ravić, rođen kao Stipe Ravić u australskom Melbourneu, upravo je takav stvaratelj. Redatelj, producent i pisac hrvatskog podrijetla, svojim djelima ne gradi samo filmsku karijeru – on gradi mostove između domovine svojih predaka i globalne publike.
Odgojen u živopisnoj hrvatskoj zajednici zapadnog Melbournea, u četvrti St. Albans, Ravić je od malih nogu disao s duhom hrvatskog iseljeništva.
– Uvijek sam bio domoljub i ponosan Hrvat. Igrao sam za Melbourne Croatiju i odrastao uz heavy metal i hrvatsku zastavu, prisjeća se.
Ta neobična sinteza kulture i glazbe ostala je konstanta u njegovom radu, bilo da se radi o režiji glazbenih spotova i produkciji za Manowar i Doro, te fotografiranju glazbene legende Alicea Coopera, ili filmskih ostvarenja u kojima priča o identitetu, borbi i istini.
Ravićev redateljski prvijenac Warrior (poznat i kao Metal Warriors) premijerno je prikazan upravo tamo gdje se filmski svijet susreće – u Cannesu. Bio je to tek početak međunarodne karijere, obilježene priznanjima poput nagrade za najboljeg redatelja na AOF Festivalu za film Dnevnik jednog debeljka ili uspjeha akcijskog trilera Hotel Underground.
No, Steve Ravić nikada nije bio samo filmaš. On je i svojevrsni kulturni veleposlanik Hrvatske. U Cannesu, gdje se nedavno vratio već jedanaestu godinu zaredom, koristio je štand svoje tvrtke Majestic Films kako bi promovirao hrvatsku kulturu, bez obzira na sveprisutne pokušaje da se hrvatski identitet razvodni u „balkanskoj“ etiketi.
– Ako već ne postoji hrvatski paviljon, ja sam ga nastojao stvoriti na pola svog štanda, odlučno je rekao i to učinio.
Njegova borba nije samo estetska, nego i politička. Kritizira sustav u kojem se, kako kaže, hrvatski novac ulaže u projekte koji ignoriraju nacionalne vrijednosti.
– Hrvatska ima priče koje svijet treba čuti, od moderne borbe za slobodu do duboko ukorijenjene povijesti, a umjesto toga, još uvijek se daje prostor jugoslavenskoj nostalgiji, naglašava.
Tu priču posebno izražava kroz svoje filmove o Hrvatima u iseljeništvu. Billich: Beyond The Canvas i “Billich 90”, dokumentarci o slavnom australskom umjetniku hrvatskog podrijetla Charlesu Billichu, već su predstavljeni svjetskoj publici, a uskoro stiže i igrani film My Way.
– To je priča o slobodi, o iseljeništvu i umjetnosti. I to je hrvatska priča, ističe.
Njegova suradnja s Markom Perkovićem Thompsonom dodatno potvrđuje njegovu privrženost domoljubnim temama.
– Mi smo prijatelji, a ja sam njegov, nazovimo tako, međunarodni glasnogovornik. Obrana od lažnih optužbi i promocija istine su mi jednako važni kao i umjetnički rad, kaže Ravić, koji će snimati i na Thompsonovom koncertu.
Nagrada Večernjakova domovnica – posebna čast i priča
Nedavno je, prema odluci čitatelja u 19. po redu izbora Večernjeg lista i Fenix-magazina najpopularnijih Hrvata u iseljeništvu, osvojio i prestižnu nagradu Večernjakova domovnica u kategoriji „Gluma“. Iako nije mogao nazočiti svečanosti dodjele nagrada u Bad Homburgu, priznaje da mu je nagrada posebno draga.
– Već sam osvojio mnogo nagrada, ali ova mi je posebno važna jer dolazi iz hrvatske zajednice. Osjećam se počašćenim, rekao je.
Nagrada mu je uručena u utorak, 10. lipnja, u Dubrovniku, gradu u kojeg je došao izričito zbog primitka nagrade koju mu je uručio Stipe Puđa, organizator i idejni začetnik Večernjakove domovnice.
– Sreli smo se u Dubrovniku, gradu koji oživljava povijest na svakom koraku, koji inspirira umjetnike i putnike već stoljećima. Dubrovnik je grad koji je svojim dramatičnim zidinama, srednjovjekovnim ulicama i spektakularnom obalom osvojio ne samo turiste nego i Hollywood, u njemu su snimani neki poznati filmovi pa je nekako logično da tu primim nagradu u kategoriji “Gluma”, kad nisam uspio doći na svečanu dodjelu u Bad Homburg. Čuo sam da je dodjela bila spektakularna, rekao je Steve Ravić.
U njegovom osobnom i profesionalnom životu, Hrvatska nikada nije bila samo geografski pojam, već vječna inspiracija. Od suradnje s Brankom Perićem na filmu o “Divi” te na filmu o kraljici Katarini Kosači, koji se tek očekuje, do dokumentarca Billich 90, Ravić neumorno promiče hrvatsku kulturu.
– Svi mi u iseljeništvu nosimo istu misiju, govoriti istinu o našoj povijesti i odati počast onima koji su sanjali slobodnu Hrvatsku.
Osnivanje umjetničke platforme Arts Villa novi je korak u tom smjeru. – Želimo omogućiti stvaranje zajedničkih projekata i promociju hrvatskih umjetnika. Naši elementi su već prisutni, od Billichove umjetnosti do tema koje govore o našoj stvarnosti, objašnjava.
Na pitanje koji žanr najviše voli, Ravić ne bira, sve mu je važno, sve dok priča ima dušu i poruku. – Istinite priče su mi najvažnije. I one su srce svega što radim.
Za mlade redatelje ima jasan savjet: – Ne čekajte da vas netko otkrije. Izađite iz kuće, stvarajte, povezujte se. Uspjeh dolazi kroz ljude i kroz rad. I budite spremni raditi sve – ne samo režirati, već učiti svaku ulogu na setu. Tako postajete bolji.
Na kraju, Steve Ravić ostaje dosljedan sebi, nezavisni vizionar koji ne bježi od teških tema, ali ni od sna o tome da Hrvatska, jednom i zauvijek, zauzme svoje zasluženo mjesto na svjetskoj kulturnoj i filmskoj karti.
– Vidimo se na filmu, ili u stvarnosti – poručuje Ravić svim Hrvatima diljem svijeta.
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
