Kad su Stepincu 1945. godine komunističke vlasti ponudile da napusti Hrvatsku, odlazak umjesto komunističkog progona, sloboda umjesto prijekog suda i zatočeništva, zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac odgovorio je odlučno: “Ja iz ove zemlje ne idem!”
Piše: Anita-Slavica Prka Đurašić, univ.mag.croat.
Poruka najsvjetlijeg lika u hrvatskoj povijesti koja je nekada usred vala iseljavanja zvučala kao vapaj i otpor, danas na Stepinčevo 2026. godine dobiva novi prizvuk. Naime, sve više Hrvata iz iseljeništva odlučuje se na povratak u Domovinu, kao primjerice iz Njemačke gdje raste osjećaj nesigurnosti, nezaposlenosti i strah od ratnih prijetnji. U tom novom svjetskom poretku, hladnoratovskih tenzija i migracija, ova rečenica više nije samo svjedočanstvo osobne hrabrosti našeg nadbiskupa, kardinala, mučenika i blaženika, to postaje štoviše poziv na obnovu zajedništva, povjerenja, ostanka u Hrvatskoj ali i povratka svom domu.
Sol i svjetlo u vremenu iskušenja
U nedjelju se u Dolini kardinala, u Krašiću okupilo 1500 hodočasnika na večernjoj svetoj misi u crkvi Presvetog Trojstva i u Spomen-domu blaženog Alojzija Stepinca, osmog dana devetnice ususret blagdanu blaženika. Bogoslužje je predvodio don Marinko Mlakić, župnik Župe Gospe Karmelske u Pirovcu koji se u svojoj propovijedi o blaženom Alojziju Stepincu osvrnuo iz Evanđelja na “sol zemlje i svjetlo svijeta”. Naime, Crkva govori kako je ono što je svece učinilo svetima to što su bili sol zemlje i svjetlo svijeta. “Ako se svjetiljka stavi pod posudu, ona gubi svoj smisao. Tako i kršćanin. Kada u svijetu nije prepoznat kao sol ili svjetlost, on je zapravo mrtav. On ne živi jer nije ostvario ono što je bitno, tj. da bude sol i svjetlost u svijetu”, istaknuo je don Mlakić. Pred okupljenim mnoštvom vjernika, don Mlakić je uputio poruku kako je “Stepinac (…) danas doista snažan uzor koji nas potiče da budemo sol zemlje i svjetlo svijeta. Bez obzira koliko bilo neugodno, teško, izazovno živjeti vjeru, shvatimo ovaj svijet u kojemu živimo, ovu Hrvatsku, svoje župe, svoje obitelji, svoju domovinu, shvatimo to kao zemlju, svijet u kojemu trebamo biti sol i svjetlost. Shvatimo to kao našu priliku”, zaključio je don Mlakić.
Sol vjere i sol naših djela čuva od propadanja kršćanskih vrijednosti, a svjetlo je istina koja bî i tama laži ju ne obuze. Blaženi Alojzije Stepinac cijelim je životom živio tu istinu i poručuje nam: „Ništa me neće prisiliti da prestanem ljubiti pravdu, ništa me neće prisiliti da prestanem mrziti nepravdu, a u ljubavi prema svome narodu ne dam se ni od koga natkriliti.”
Relikti prošlosti lome duh za ostankom i povratkom
Međutim, danas unatoč pomacima u društvu, slobodi i demokraciji, i dalje se suočavamo s reliktima iz mračnih vremena koje lome naš duh i zbog kojih mnogi odustaju od ostanka ili se ustežu pred povratkom: s korupcijom, klijentelizmom, relativiziranjem vrijednosti koje su ukorijenjene u našem narodu, vjeri i tradiciji. Doduše, Stepinac je vizionarskom preciznošću predvidio kraj totalitarnog režima i njegovih nuspojava pod kojim je veliki dio hrvatskog naroda stradavao i bio prisiljen napuštati svoje domove: „Komunizam se od laži rodio, od laži živi, i od laži će umrijeti.” Uz to, i medijski prostor često postaje prostor buke i manipulacije koji širi malodušnost i gasi zadnju nadu. Stoga je svojevremeno onima koji misle kako propagandom mogu slomiti duh naroda, poručio: „Uzalud vam sav tisak i radiopostaje, našim srcima nikada nećete ovladati.”
Kada iscrpljeni padamo pod teretom
Nekada se činilo da je odustajanje i odlazak jedini način da se izbjegne nepravda, pa i prijeki sud i kazna. Sjetimo se, zagrebački je nadbiskup Alojzije Stepinac pred prijekim sudom Jakova Blaževića uspravno i mirno izjavio: „Moja je savjest čista!“, kao što je bila čista i od onih koji su desetljećima kasnije morali otići. Stepinac je bio nefleksibilan i gorljiv u svojim stavovima poručujući svojim vjernicima: „Dragi moj ispaćeni narode, ne kloni duhom!” To je poziv da se ne prepustimo struji beznađa, nego da plivamo protiv nje. Stepinac nam slikovito objašnjava kako onaj tko pliva protiv struje mora neprestano micati rukama i nogama, jer čim bi malo popustio, struja bi ga povela i bio bi gotov. Treba se boriti da se ide naprijed, jer inače je neminovno da ćemo potonuti. No danas, kada se naši ljudi vraćaju jer ponovno osjećaju potrebu za Domovinom kao za prostorom sigurnosti, vrijednosti i identiteta, poruka je da nema više natrag u odlazak, može se samo ići naprijed, u povratak i u ostanak. Taj korak naprijed je kao sol našoj Domovini koja ne smije obljutaviti u tuđini.
Poziv na odgovornost
U Domovini trebamo preuzeti odgovornost za sebe, za svoju djecu, za vrijednosti koje su nam povjerene. Stepinac nas podsjeća da vjera i svakodnevni život ne smiju biti razdvojeni: „Ili smo katolici, ili nismo. Ako jesmo, tada se naša vjera mora očitovati na svim područjima našega života. Ne možemo biti katolici u crkvi, a na ulici živjeti po instinktu osobnog raspoloženja.” Ta autentičnost zahtijeva čvrstoću i nesalomljiv karakter: „Ne treba nam toliko učenih glava koliko poštenih”, kao i svjesnost hrvatskih ljudi o duhovnoj obnovi jer „nema važnije zadaće u životu pojedinca negoli vlastita duhovna izgradnja.”
Stepinac je naš uzor i putokaz povratku
Stoga nam sveci i blaženici, a osobito oni koji su stradali svjedočeći istinu, ostaju trajna inspiracija i naš sigurni putokaz prema ostanku i povratku. Stepinac nas poučava: „Trpjeti i raditi za Katoličku Crkvu.
Od ovih principa ne odstupamo nikada, makar uz cijenu života.” U Spomen-domu blaženog Alojzija Stepinca, koji je nekada bio Župni dvor u kojem je naš blaženik provodio svoje uzništvo od 1898. sve do 10. veljače 1960. u 14,15 sati kada je preminuo, nalazi se i njegova soba u kojoj je smješten njegov krevet, iznad njega se nalazi Stepinčeva omiljena slika Bogorodice i njegova krunica. Čitavi prostor i svi izloženi predmeti svjedočanstvo su njegova mučeništva. Zato upravo u njegov život danas trebamo uprti pogled, u njegove ruke položiti svoje brige, a u njegovoj žrtvi pronaći snagu da ostanemo, da se vratimo i obnovimo vjeru u dobro.
Dok se iz Doline kardinala kroz devetnicu molimo za proglašenje svetim našeg blaženika Santo subito!, na Stepinčevo 2026. molimo njegov zagovor za snagu hrvatskog naroda u Domovini za ostankom i diljem svijeta za povratkom.
Fenix-magazin/SIM/ Anita-Slavica Prka Đurašić
