Iznad rijeke Une, na visini od oko 500 metara, na brdu koje Bosnu dijeli od Cazinske krajine, smjestio se Ostrožac. Stari grad i tvrđava koja odolijeva zubu vremena onako kako je nekada odolijevala osvajačima koji su je pokušali osvojiti, a koja je i danas pravi dragulj među srednjovjekovnim utvrdama Bosne i Hercegovine.
Piše: Marijana Dokoza
Ostrožac je kroz povijest bio sjedište knezova, careva, aga, begova, krajiških kapetana i grofova. U narodu kažu kako se za Ostrožac borio car s carem i brat s bratom, ne samo zbog njegovog strateškog položaja već i neopisive ljepote koja se pruža s uzvisine. S jedne strane pogled seže na prekrasnu Unu, a s druge na predivan zamak. Svi koji su vladali tvrđavom, vladali su i unskom dolinom.
Iako mnogi arheološki istraživači kažu kako Stari grad Ostrožac krije mnoge tajne jer arheolozi ga još nisu u potpunosti istražili, u službenim zapisima Ostrožac se po prvi put spominje 1286. godine.
Tvrđava koja je nepravilnog kružnog oblika i s kružnom kulom uz koju se nalazi bunar, u to je vrijeme bila u posjedu knezova Babonića-Blagajskih koji su sebe nazvali knezovima Ostroškim. Babonići-Balagajski su bili hrvatska plemićka obitelj koja je u to vrijeme vladala tim krajem. Godine 1552. tvrđava je prešla u vlast Antuna Bakšića, koji je bio upravitelj imanja Stjepana Babonića Blagajskog nakon njegove smrti 1549.godine, a kojeg je Stjepanova udovica Dora Frankopan Slunjska tužila za loše upravljanje povjerenim imanjima.
Ostrožac je dugo bio neosvojiva utvrda, Osmansko Carstvo ju je u više navrata 1538. i 1543. godine pokušalo osvojiti, ali bezuspješno. Tek 1579. godine pada u ruke moćnog Osmanskog Carstva. Osmanlije su oko 1700. godine sagradile tvrđavu u južnom dijelu. Srednjovjekovni dio grada u to se vrijeme smatrao narodnim dijelom, a južni dio grada gospodskim dijelom.
Osman-aga Beširević bio je prvi kapetan Ostrožačke kapetanije. Zbog sudjelovanja u suprotstavljanju reformama sultana Mahmuda II 1837. godine, Osman-aga Beširević je prognan te je tako postao i posljednji ostroški kapetan iz loze Beširevića Murad beg Beširević. Njegov unuk, Mehmed-beg Beširević, prodao je porušeni grad Ostrožac Isabelli von Berks, rođenoj Adamović-Čepinski, supruzi tadašnjeg načelnika Bihaćke oblasti. Ona je u dvorac „unijela dušu“ i preuredila ga te na njega potrošila sav svoj miraz. Isabella je dvorac uredila po uzoru na ostale dvorce tadašnje Austro-Ugarske monarhije.
Plemićka obitelj Berks bila je podrijetlom iz Engleske i zvali su se Berks of Berkshire. U Engleskoj su bili veleposjednici.
Ostrožac je u vlasništvu obitelji Berks bio do 1946. godine. Nakon što je uslijedila nacionalizacija, dvorac je stavljen pod zaštitu tadašnje države.
U njemu je svojedobno boravio i hrvatski književnik Vladimir Nazor koji je napisao kako je Isabella von Berks generacijama ostavila ovo zdanje da oči odmore te kako nije uludo potrošila svoj miraz.
– Ovdje nema ničega što ne bi pokazalo kratkrotrajnost ljudskog vijeka i dugovječnost ljudskog djela. Valjda se to zbiva ondje gdje se život najbrže i najlakše gubi, zapisao je Nazor.
Posjetitelji danas mogu vidjeti još uvijek čvrste zidine i visoke kule. Park skluptura koji se nalazi u prirodnom okruženju dvorca, a koji je i svojevrsna galerija pod vedrim nebom, čine skulpture koje izrađuju kipari koji dolaze s raznih krajeva svijeta. Sudjeluju u radionici i ostavljaju svoja djela u Ostrošcu.
Ovaj dvorac je nalik na one u bajkama, a ako se tamo zateknete u zalazak sunca, čarolija je tim veća. Prošlost je ovdje ostavila bogatstvo neprocjenjive vrijednosti.
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
